Jedan znanstvenik iz SAD-a iznio je teoriju koja bi mogla promijeniti naš pogled na svemir – a sve zbog neobičnog uzorka u smjeru rotacije udaljenih galaksija.
Novo otkriće jednog američkog znanstvenika ponovno je pokrenulo raspravu u astronomskim krugovima: je li moguće da se cijeli naš svemir nalazi unutar nezamislivo velike crne rupe?
Iako zvuči kao scenarij iz znanstvene fantastike, nova promatranja svemirskog teleskopa James Webb (JWST) pružaju neobične podatke koji ovu ideju čine vrijednom razmatranja. U središtu je neočekivano otkriće – većina galaksija u svemiru ne rotira nasumično.
Lior Shamir, profesor fizike na Sveučilištu Kansas State, analizirao je oblik i smjer rotacije 263 galaksije promatranih u sklopu JADES istraživanja (James Webb Space Telescope Advanced Deep Extragalactic Survey). Rezultati su iznenadili. Gotovo dvije trećine tih galaksija rotira u suprotnom smjeru od Mliječnog puta, što predstavlja ozbiljan disbalans. Ako je svemir doista nasumičan, očekivao bi se ravnomjeran omjer – otprilike 50:50. No ovaj trend sugerira da se iza svemirske dinamike možda krije nešto daleko veće.
Rotira li cijeli svemir?
Shamirova ranija istraživanja s teleskopima na Zemlji pokazala su sličan obrazac. Što su galaksije udaljenije (a time i starije, jer ih vidimo kako su izgledale u prošlosti), to češće dijele isti smjer rotacije. To bi moglo značiti da je rani svemir bio uređeniji, a da je s vremenom postajao sve kaotičniji. Ali što ako svemir od samog početka nije bio nasumičan? Što ako slijedi neku veću kozmičku rotaciju?
Upravo tu na scenu stupa teorija o svemiru unutar rotirajuće crne rupe. Prema tom modelu, sama rotacija crne rupe određuje strukturu prostora i smjerove kretanja galaksija, dajući svemiru “ugrađenu” orijentaciju.
U slučaju da teorija drži vodu, smjerovi rotacije galaksija koje opažamo mogli bi biti posljedica goleme rotacije samog svemira, a ne slučajnosti.
Moguće pogreške i alternativna objašnjenja
Unatoč uzbudljivosti ove ideje, Shamir ostaje oprezan. Neke galaksije u JWST podacima nisu bile dovoljno jasne da bi im se sa sigurnošću odredio smjer rotacije, pa bi njihovo uključivanje moglo promijeniti ukupne rezultate. Postoji i drugo moguće tumačenje: možda je prividna neuravnoteženost rezultat našeg položaja u svemiru.
“Ako opažanje doista odražava strukturu svemira, ono pokazuje da je rani svemir bio ujednačeniji u smjerovima rotacije galaksija, a da je s vremenom postajao sve kaotičniji”, navodi Shamir u studiji objavljenoj u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.
Također ističe kako je moguće da promatranje iz položaja na Zemlji narušava percepciju: “Distribucija smjerova rotacije galaksija mogla bi biti nasumična, ali izgleda nenamjerno nagnuta zbog rotacijskog kretanja Zemlje oko središta Mliječnog puta.”
Ako se svemir doista nalazi unutar goleme crne rupe, mnoge naše pretpostavke o prostoru, vremenu i podrijetlu svemira bile bi dovedene u pitanje. Neuravnoteženi smjerovi rotacije galaksija tada bi imali sasvim logično objašnjenje, a otvorila bi se i nova pitanja – što se nalazi izvan tog prostora? Za sada, sve ostaje na razini teorije. No podaci ukazuju na to da još uvijek imamo mnogo toga za naučiti o prvim trenucima svemira – i o neobičnim kozmičkim silama koje su ga možda oblikovale.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
