Japanski lunarni lander srušio se pri slijetanju na Mjesec

Ispace izgubio kontakt s letjelicom neposredno prije dodira s površinom. Sumnja se na kvar laserskog visinomjera.

---

Još jedan pokušaj privatnog slijetanja na Mjesec završio je neuspjehom. Japanska svemirska tvrtka ispace u petak navečer potvrdila je da je njihov lander Resilience najvjerojatnije udario u mjesečevu površinu nakon što je u ključnom trenutku izgubljena komunikacija s letjelicom.

Let je do tog trenutka tekao prema planu. Približavanje orbiti, manevri spuštanja — sve je, barem prema podacima iz kontrolnog centra u Tokiju, bilo stabilno. No, manje od dvije minute prije predviđenog slijetanja, veza s Resilienceom naglo je prekinuta. Unatoč pokušajima ponovnog uspostavljanja kontakta, odgovor nije stigao.

“S obzirom na okolnosti, pretpostavljamo da je došlo do tvrdog slijetanja“, priopćila je tvrtka. Direktor i osnivač ispacea, Takeshi Hakamada, javno se ispričao timu, partnerima i svima koji su radili na misiji. “Ovo nam je drugi pokušaj i drugi pad. Moramo to jako ozbiljno analizirati”, poručio je novinarima.

Zakazao sustav za mjerenje visine?

Prema prvim analizama, čini se da je zakazao laserski visinomjer, ključni sustav za praćenje visine i regulaciju brzine pri završnoj fazi spuštanja. Lander se, bez pravodobne korekcije, počeo spuštati brže nego što je bilo predviđeno, što je najvjerojatnije dovelo do udarca u površinu većom silom nego što je konstrukcija mogla izdržati.

Iako se uzrok još uvijek detaljno istražuje, inženjerski tim zasad procjenjuje da se vjerojatno ne radi o istom tehničkom problemu koji je doveo do rušenja prve misije prije dvije godine.

Za razliku od američkih letjelica koje su posljednjih mjeseci pokušale sletjeti na opasni južni pol Mjeseca, područje u vječnoj sjeni, s niskim temperaturama i nepristupačnim terenima, ispace je odabrao mirniju alternativu. Resilience je trebao sletjeti na sjevernu stranu, u regiju Mare Frigoris, poznatu i kao More Hladnoće. Riječ je o relativno ravnom području s malo kamenja, idealnom za slijetanje i kretanje robotskih vozila.

Letjelica je lansirana još u siječnju iz Cape Canaverala, a nakon dugotrajnog kružnog puta, u lunarnu orbitu stigla je prošlog mjeseca. Dijelila je lansiranje s Blue Ghostom — sondom američke kompanije Firefly Aerospace, koja je u ožujku uspješno sletjela na Mjesec, postavši prvi privatni lander koji je ostvario potpuno funkcionalno slijetanje.

Na brodu: rover, kamera i crvena umjetnička kućica

Osim samog landera, misija je nosila i mali europski rover nazvan Tenacious (“Uporni”), izrađen od karbonski ojačane plastike, s četiri kotača, kamerom visoke rezolucije i lopatom za prikupljanje mjesečevog tla.

Među znanstvenom opremom nalazila se i minijaturna crvena kućica, umjetnički projekt švedskog autora, zamišljen kao simbolična “ljudska prisutnost” na beživotnom tlu. Kućica je trebala biti postavljena na površinu u danima nakon slijetanja.

Rover mase samo 5 kilograma trebao je obavljati kratke kružne vožnje oko letjelice, brzinom manjom od 2 cm u sekundi, s mogućnošću udaljavanja do kilometra od matičnog modula. U idealnim uvjetima, trebao je ostati operativan dva tjedna, koliko traje dnevna svjetlost na Mjesecu.

Privatni sektor u utrci s izazovima

Privatne svemirske kompanije ozbiljnije su se uključile u misije na Mjesec tek nakon 2019., ali rezultati zasad nisu impresivni. Uspješna slijetanja su iznimka, dok kvarovi i gubitak letjelica postaju pravilo. Resilience je tako već drugi japanski pokušaj koji je završio neuspjehom.

Sličnu sudbinu imala je i američka tvrtka Intuitive Machines, čiji se lander u veljači srušio u krater blizu južnog pola Mjeseca i ugasio svega nekoliko sati nakon slijetanja.

Ipak, sektor ne usporava. Hakamada i njegov tim poručuju da ne odustaju, planiraju nove misije, poučeni dosadašnjim greškama. U tom kontekstu, naziv njihove letjelice, Resilience, djeluje simbolično: u privatnom svemirskom biznisu, pad je često tek prva faza puta prema gore.