Astronomi su zabilježili ono što izgleda kao trenutak masivnog sudara divovskih asteroida u sustavu Beta Pictoris, susjednom zvjezdanom sustavu poznatom po svojoj ranoj dobi i burnim aktivnostima stvaranja planeta. Ova zapažanja ističu nestabilne procese koji oblikuju zvjezdane sustave poput našeg, nudeći jedinstveni pogled u primordijalne faze formiranja planeta.
“Beta Pictoris je u dobi kada formiranje planeta u zoni stjenovitih planeta još uvijek traje kroz sudare divovskih asteroida, tako da ono što možemo vidjeti ovdje zapravo je kako se stjenoviti planeti i druga tijela formiraju u stvarnom vremenu”, rekla je Christine Chen, astronomkinja sa Sveučilišta Johns Hopkins koja je vodila istraživanje.
Tim Christine Chen uočio je značajne promjene u energetskim potpisima koje emitiraju čestice prašine oko Beta Pictorisa uspoređujući nove podatke iz Svemirskog teleskopa James Webb s opažanjima Spitzerovog svemirskog teleskopa iz 2004. i 2005. godine. Uz Webbove detaljne mjere, tim je pratio sastav i veličinu čestica prašine na točno istom području koje je ranije analizirao Spitzer.
Fokusirajući se na toplinu koju emitiraju kristalni silikati – minerali koji se često nalaze oko mladih zvijezda, kao i na Zemlji i drugim nebeskim tijelima – znanstvenici nisu pronašli tragove čestica koje su bile viđene 2004.-2005. To sugerira da se dogodio katastrofičan sudar među asteroidima i drugim objektima prije otprilike 20 godina, pretvarajući tijela u sitne čestice prašine manje od peludi ili šećera u prahu, rekla je Chen.
“Vjerujemo da je sva ta prašina ono što smo prvo vidjeli u Spitzerovim podacima iz 2004. i 2005.”, rekla je Chen, koja je također astronomkinja u Space Telescope Science Institute. “S Webbovim novim podacima, najbolje objašnjenje koje imamo je da smo zapravo svjedočili posljedicama rijetkog, katastrofalnog događaja između velikih tijela veličine asteroida, što označava potpuni zaokret u našem razumijevanju ovog zvjezdanog sustava.”
Što nam govore novi podaci?
Novi podaci sugeriraju da prašina koja je bila raspršena radijacijom iz središnje zvijezde sustava više nije detektabilna, rekla je Chen. U početku se prašina blizu zvijezde zagrijavala i emitirala toplinsko zračenje koje su Spitzerovi instrumenti identificirali. Sada, prašina koja se ohladila kako se udaljavala od zvijezde više ne emitira te toplinske značajke.
Kada je Spitzer prikupljao ranije podatke, znanstvenici su pretpostavili da će se manja tijela koja se raspadaju postupno miješati i obnavljati prašinu tijekom vremena. No, Webbova nova opažanja pokazuju da je prašina nestala i nije bila zamijenjena. Količina prašine koja je podignuta je oko 100.000 puta veća od veličine asteroida koji je ubio dinosaure, rekla je Chen.
Beta Pictoris, smješten oko 63 svjetlosne godine od Zemlje, dugo je bio u središtu pažnje astronoma zbog svoje blizine i slučajnih procesa gdje će sudari, vremenske prilike u svemiru i drugi faktori stvaranja planeta odrediti sudbinu sustava.
Sa samo 20 milijuna godina – u usporedbi s našim sunčevim sustavom starim 4,5 milijardi godina – Beta Pictoris je u ključnoj dobi gdje su se formirali divovski planeti, ali stjenoviti planeti možda se još uvijek razvijaju. Ima najmanje dva poznata plinska diva, Beta Pic b i c, koji također utječu na okolnu prašinu i ostatke.
“Pitanje koje pokušavamo kontekstualizirati je je li cijeli ovaj proces formiranja stjenovitih i divovskih planeta uobičajen ili rijedak, te još osnovnije pitanje: jesu li planetarni sustavi poput sunčevog sustava rijetki?” rekao je koautor Kadin Worthen, doktorand astrofizike na Sveučilištu Johns Hopkins. “U osnovi pokušavamo razumjeti koliko smo čudni ili prosječni.”
Nove spoznaje također naglašavaju nenadmašnu sposobnost Webb teleskopa da otkrije složenosti egzoplaneta i zvjezdanih sustava, izvještava tim. Nude ključne tragove o tome kako arhitekture drugih zvjezdanih sustava nalikuju našima i vjerojatno će produbiti razumijevanje znanstvenika o tome kako rani nemiri utječu na atmosfere planeta, sadržaj vode i druge ključne aspekte naseljivosti.
“Većina otkrića JWST-a dolazi od stvari koje je teleskop izravno detektirao”, rekao je suautor Cicero Lu, bivši doktorand astrofizike na Sveučilištu Johns Hopkins. “U ovom slučaju, priča je malo drugačija jer naši rezultati dolaze iz onoga što JWST nije vidio.”
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
