Svemirski teleskop James Webb nastavlja otkrivati tajne svemira. U svojem najnovijem istraživanju kozmosa, Webb je promatrao prve niti kozmičke mreže. Kozmos nije nasumična disperzija galaksija. Ova nebeska tijela grupiraju se zajedno i oblikuju prostrane, međusobno povezane filamentične strukture s velikim pustim prazninama između, stvarajući “kozmičku mrežu.”
Webb otkrio kozmičku mrežu
Znanstvenici koji koriste svemirski teleskop James Webb NASA-e otkrili su niz od 10 galaksija koje su nastale samo 830 milijuna godina nakon velikog praska. Usidrena svjetlećim kvazarom, galaksijom s aktivnom supermasivnom crnom rupom u svojoj jezgri, vjeruje se da će ova struktura duga 3 milijuna svjetlosnih godina na kraju evoluirati u masivni klaster galaksija, sličan poznatom klasteru Coma u obližnjem svemiru.
“Bila sam zapanjena dužinom i uskoćom filamenta”, rekla je članica tima Xiaohui Fan sa Sveučilišta u Arizoni u Tucsonu. “Očekivala sam neko otkriće, ali izražena strukture bila je iznenađujuća.”
“To predstavlja jednu od najranijih filamentičnih struktura povezanih s dalekim kvazarom koju su ljudi ikada otkrili,” dodao je Feige Wang, glavni istraživač projekta na Sveučilištu u Arizoni.
Vizija projekta ASPIRE
Ovo otkriće dolazi iz projekta ASPIRE (A SPectroscopic survey of biased halos In the Reionization Era), čiji je cilj istražiti kozmička okruženja najranijih crnih rupa. Ukupno, program će pregledati 25 kvazara koji su postojali u prvih milijardu godina nakon velikog praska, razdoblje poznato kao Era rejonizacije.
“Posljednja dva desetljeća istraživanja kozmologije omogućila su snažno razumijevanje formiranja i evolucije kozmičke mreže. Misija ASPIRE-a je shvatiti integraciju najranijih masivnih crnih rupa u našu sadašnju priču o formiranju kozmičke strukture,” objasnio je član tima Joseph Hennawi sa Sveučilišta u Kaliforniji, Santa Barbara.
Istraživanje kvazara i crnih rupa
Drugi segment studije istražuje svojstva osam kvazara iz mladog svemira. Tim je potvrdio da su njihove središnje crne rupe, formirane manje od milijardu godina nakon velikog praska, u rasponu mase od 600 milijuna do 2 milijarde puta veće od našeg sunca. Potraga za dokazima koji bi objasnili kako su ove crne rupe mogle tako brzo narasti nastavlja se.
“Da bi se stvorile ove supermasivne crne rupe u tako kratkom vremenskom razdoblju, moraju se ispuniti dva uvjeta. Prvo, rast mora započeti od masivne “sjemenske” crne rupe. Drugo, čak i ako ovo sjeme počinje s masom ekvivalentnom tisuću sunaca, ono još uvijek treba akumulirati milijun puta više materije najvećom mogućom brzinom tijekom svog životnog vijeka,” objasnio je Wang.
“Ova nova opažanja pružaju ključne tragove o formiranju crnih rupa. Shvatili smo da se ove crne rupe nalaze u masivnim mladim galaksijama koje pružaju gorivo za njihov rast,” izjavio je Jinyi Yang sa Sveučilišta u Arizoni, koji vodi studiju o crnim rupama s ASPIRE.
Istraživanje regulacije formiranja zvijezda
Webb je također pružio najjače dokaze do sada o tome kako bi rane supermasivne crne rupe potencijalno mogle utjecati na formiranje zvijezda u svojim galaksijama. Dok supermasivne crne rupe akumuliraju materiju, one također mogu pokretati ogromne tokove materijala. Ovi kozmički vjetrovi mogu se protezati daleko izvan same crne rupe, na galaktičkoj razini, i mogu znatno utjecati na formiranje zvijezda.
“Snažni vjetrovi iz crnih rupa mogu inhibirati formiranje zvijezda u domaćoj galaksiji. Iako su takvi vjetrovi promatrani u bliskom svemiru, nikada nisu bili izravno promatrani tijekom Epohe rejonizacije,” rekao je Yang. “Razmjera vjetra povezana je s strukturom kvazara. U Webb opažanjima, svjedočimo da su takvi vjetrovi postojali u ranom svemiru.”
Nalazi su objavljeni u dva članka u časopisu The Astrophysical Journal Letters 29. lipnja.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
