Svemirski teleskop James Webb usmjerio je svoje instrumente prema obližnjoj zvijezdi Epsilon Eridani. Iako planeti nisu potvrđeni, dobivena su nova ograničenja i razvijena tehnika promatranja koja bi mogla unaprijediti buduća otkrića.
Epsilon Eridani, udaljena oko 10,5 svjetlosnih godina, jedna je od najbližih Sunčevom sustavu i već desetljećima izaziva rasprave. Zvijezda je mlada, stara tek oko 400 milijuna godina, a u njenoj se okolini nalazi izražen disk prašine i prstenova. Još 2000. godine astronomi su na temelju mjerenja radijalnih brzina objavili otkriće mogućeg planeta veličine Jupitera, smještenog na udaljenosti od oko 3,5 astronomske jedinice (AU). Postojale su i pretpostavke o drugom, znatno udaljenijem planetu na oko 45 AU, možda odgovornom za oblikovanje prstenastog sustava.
Kako bi riješili dugogodišnje dvojbe, znanstvenici su proveli ciljano promatranje pomoću Webbove kamere NIRCam. U radu, objavljenom na otvorenom serveru arXiv, detaljno se opisuje kako je tim koristio novu strategiju promatranja nazvanu “tri-roll”. Umjesto uobičajenog snimanja s dvije rotacije teleskopa, dodali su treću, čime su uspjeli smanjiti šum instrumenta i povećati vidljivost slabih objekata. Autori procjenjuju da ova metoda poboljšava osjetljivost za 20 do 30 posto.
Signali, šum i granice otkrivanja
Potraga za unutarnjim planetom dala je intrigantan, ali nedorečen trag. Kamera NIRCam zabilježila je svijetlu točku upravo na mjestu gdje bi Epsilon Eridani b trebao biti. Međutim, signal se nalazio uz instrumentalni artefakt zvan “hexpeckle” – šum koji nastaje u koronografu i maskira područje oko zvijezde. Zbog toga nije bilo moguće statistički potvrditi da je riječ o planetu.
Vanjski kandidat bio je lakše isključen. Analiza pokazuje da nema planeta veličine Saturna ni većeg izvan udaljenosti od 16 AU. Drugim riječima, nije otkriven planet koji bi oblikovao i održavao prstenasti sustav.
Instrumenti su zabilježili i slabi odsjaj s istočne strane prašnjavog diska. Istraživači smatraju da je riječ o raspršenoj svjetlosti zvijezde na sitnim česticama prašine, a ne o signalu planeta. Takvi fenomeni poznati su i kod drugih zvijezda s diskovima materijala.
Unatoč tome što potvrda planeta izostaje, studija donosi važne zaključke. Preciznije su definirane granice za moguće planete, poboljšano je razumijevanje strukture diska, a nova “tri-roll” metoda otvara mogućnosti za buduća promatranja slabih i udaljenih objekata. Za teleskop koji će raditi desetljećima, to je dobitak vrijedan bilježenja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
