Ako na Jupiterovom mjesecu Europi ili Saturnovom mjesecu Enceladusu postoji život, mogao bi zahvaliti mreži dubokomorskih hidrotermalnih izvora za svoje postojanje, predlaže nova istraživanja.
Prema objašnjenju na space.com, niskotemperaturni hidrotermalni izvori mogli bi preživjeti na mračnim oceanskim dnom mjeseca poput Jupiterove Europe tijekom potencijalno milijardi godina, pokazale su nove računalne simulacije, dok astrobiolozi nastoje otkriti jesu li ti oceani pogodni za život.
Hidrotermalni izvori su izvor kemijske energije i topline, te su jedno od mogućih mjesta za nastanak života na Zemlji. Planetarni znanstvenici su teoretizirali da hidrotermalni izvori na dnu oceana ispod leda na Jupiterovim mjesecima poput Europe i Ganimeda, kao i na Saturnovom mjesecu Enceladu, mogli bi pomoći u zagrijavanju tih oceana i pokrenuti biokemijske procese života.
Modeliranje Hidrotermalnih Izvora
Problem je u tome što su modeli ovih izvora fokusirani na iznimno visoko temperaturne — tzv. “crne dimne otvore” koje pokreće vulkanska aktivnost. Dok ovi super vrući izvori mogu crpiti energiju iz vruće jezgre Zemlje, ledeni mjeseci nemaju vruće jezgre, što je stvorilo upitnik oko toga mogu li takvi izvori preživjeti dovoljno dugo da stvore dugoročne uvjete za život.
Međutim, super vrući izvori nisu najčešći u oceanima na Zemlji. Na Zemlji, mnogo veći volumen vode prolazi kroz niže temperaturne izvore.
“Protok vode kroz niskotemperaturne izvore jednak je, u smislu količine ispuštene vode, svim rijekama i potocima na Zemlji te je odgovoran za otprilike četvrtinu Zemljinog gubitka topline,” rekao je Andrew Fisher sa Sveučilišta Kalifornija, Santa Cruz (UCSC), u izjavi. “Cijeli volumen oceana se pumpa u i iz morskog dna otprilike svakih pola milijuna godina.”
Fisher je vodio tim sa UCSC-a koji je modelirao širenje takvih niskotemperaturnih izvora na Europi i Enceladusu. S obzirom na nedostatak podataka o oceanima na ovim mjesecima, Fisherov tim je temeljio svoje simulacije na cirkulacijskom sustavu u sjeverozapadnom Tihom oceanu, posebno istočnom dijelu Juan de Fuca grebena, gdje hladna morska voda tone i teče dolje u stijene na morskom dnu kroz izumrle vulkanske šupljine zvane podmorske planine. Voda putuje kroz stijene oko 50 kilometara, zagrijavajući se u procesu, prije nego što se ponovno diže kroz drugu podmorsku planinu.
“Voda prikuplja toplinu dok teče i izlazi toplija nego kad je ušla, s vrlo različitom kemijom,” rekla je članica istraživačkog tima Kristin Dickerson, također sa UCSC-a.
Bitna svojstva
Primjenjujući ovaj model cirkulacije na Europu i Enceladus, istraživači su prilagodili svojstva poput gravitacije, temperature, sastava podloge i koliko duboko voda cirkulira, kako bi bolje odgovarali potencijalnim uvjetima na oceanima mjeseca.
Otkrili su da se ne samo da bi se umjereno topli izvori mogli održavati u širokom rasponu uvjeta na ovim mjesecima, već da bi niska gravitacija omogućila toplije temperature koje izviru iz izvora. Osim toga, niska učinkovitost prijenosa topline iz jezgre mjeseca (za koje se smatra da su prilično hladne) u uvjetima niske gravitacije omogućila bi održavanje takvih umjerenih do niskotemperaturnih izvora tijekom mogućih milijardi godina.
“Ova studija predlaže da bi se niskotemperaturni — ne previše vrući za život — hidrotermalni sustavi mogli održavati na oceanskim svjetovima izvan Zemlje tijekom vremenskih razmjera usporedivih s onima potrebnim za nastanak života na Zemlji,” rekao je Fisher. Istraživanje je objavljeno 24. lipnja u časopisu Journal of Geophysical Research: Planets.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
