Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom desetljećima je bila usmjerena na signale nalik onima koje proizvodi ljudska tehnologija. Nova studija međunarodnog tima znanstvenika sugerira da je takav pristup ograničen ljudskim iskustvom te da bi širi pogled, nadahnut komunikacijom u prirodi, mogao otvoriti nove putove u prepoznavanju tehnoloških tragova izvanzemaljskog života.
Još prije nego što je potvrđeno da druge zvijezde imaju vlastite planetarne sustave, čovječanstvo je razmatralo mogućnost života izvan Zemlje. Razvojem tehnologije i promatranjem neba u različitim valnim duljinama, ponajprije u radijskom području, ta se ideja tijekom 20. stoljeća pretvorila u sustavno znanstveno istraživanje. Šezdesetih godina prošlog stoljeća nastalo je područje poznato kao Search for Extraterrestrial Intelligence, SETI, posvećeno potrazi za naprednim oblicima života i njihovim tehnološkim tragovima, takozvanim tehnosignaturama.
Većina dosadašnjih SETI programa bila je usmjerena na traženje radijskih signala, uključujući i najopsežniji projekt do danas, Breakthrough Listen. Pojedine potrage obuhvatile su i istraživanja mogućih toplinskih emisija koje bi mogle upućivati na postojanje izvanzemaljskih megastruktura. Unatoč desetljećima rada, do danas nije pronađen uvjerljiv dokaz o tehnosignaturama ili naprednim civilizacijama.Prema novoj studiji koju predvodi Škola za istraživanje Zemlje i svemira pri Državnom sveučilištu Arizone, dosadašnji rezultati mogli bi biti posljedica snažne antropocentrične pristranosti.
Potraga za poznatim
Kako autori navode, SETI je povijesno bio usmjeren na potragu za poznatim oblicima tehnologije. Traženi su signali koji odražavaju trenutačnu fazu ljudskog tehnološkog razvoja. Tako je, primjerice, “Project Ozma” bio oblikovan prema činjenici da su ljudske radijske komunikacije šezdesetih godina postale dovoljno snažne da budu detektabilne iz svemira. Takav pristup ima opravdanje jer se radijski signali mogu širiti na goleme kozmičke udaljenosti.
Međutim, Zemlja je tijekom posljednjih desetljeća postala sve manje “radijski glasna” zbog prelaska na satelitske komunikacije, internet i druge tehnologije koje ne ovise o snažnim radijskim emisijama. Posljedično, traženje isključivo radijskih signala znači potragu za civilizacijama u vrlo kratkom razdoblju njihova tehnološkog razvoja. Zbog toga su istraživači posljednjih godina proširili pojam tehnosignatura na optičke signale poput lasera, neutrine, gravitacijske valove i druge, još egzotičnije mogućnosti.
Unatoč tome, temeljni problem ostaje nedostatak jasnih kriterija. Suautorica rada, doktorandica Estelle Marie Janin sa SESE-a, istaknula je: “SETI se tradicionalno kretao između dviju krajnosti, antropocentrične potrage za ljudskim tehnopotpisima i potrage za anomalijama koje odstupaju od poznate astrofizike.” Prema njezinim riječima, nužni su snažniji teorijski okviri koji omogućuju prepoznavanje općih obilježja života i inteligentne komunikacije bez potpunog neznanja, ali i bez pretpostavke da će ona nalikovati ljudskoj.
Kao alternativu, tim predlaže proširenje perspektive na neljudske vrste i njihove oblike komunikacije. I SETI i novije područje Messaging Extraterrestrial Intelligence, METI, usmjereni su na identifikaciju signala koji bi mogli biti univerzalno prepoznatljivi, neovisno o podrijetlu.
Krijesnice kao model
Istraživači su se u svom radu oslonili na komunikaciju krijesnica, koje tijekom sezone parenja proizvode evolucijski oblikovane bljeskove jasno izdvojene od vizualne pozadine. Takav pristup rješava i dugotrajan problem slabe definicije pojma “inteligencije” u SETI istraživanjima.
“Komunikacija je temeljno obilježje života kroz različite evolucijske loze i pojavljuje se u zapanjujućoj raznolikosti oblika i strategija”, rekla je Janin. “Uzimanje neljudske komunikacije u obzir ključno je ako želimo proširiti razumijevanje o tome kako bi izvanzemaljska komunikacija mogla izgledati i što bi teorija života trebala objašnjavati.”
Prema autorima, takav pristup zadržava empirijsko uporište jer polazi od onoga što život na Zemlji dokazano čini. Ne ograničava se na ljude, već ispituje koje bi značajke komunikacije mogle odražavati univerzalne zakonitosti oblikovane evolucijom i selekcijom.
U metodološkom dijelu rada navodi se da krijesnice proizvode periodične nizove bljeskova specifične za pojedinu vrstu. Kada se više vrsta nađe na istom području, ti obrasci omogućuju međusobno prepoznavanje uz istodobno smanjenje rizika od predacije. Autori su se oslonili na postojeće modele koji simuliraju evoluciju takvih signala kroz više generacija, a zatim su ispitali kako bi slični obrasci mogli utjecati na uočljivost izvanzemaljske inteligencije u svemirskom okruženju.
Tim je razvio i vlastiti model koji generira evoluirani signal jasno izdvojen od pozadine prirodnih pulsarskih emisija. Dobiveni signal minimizirao je potrošnju energije, slično kao što bljeskovi krijesnica maksimiziraju uočljivost uz smanjenje opasnosti.
Za pozadinu su odabrani pulsari jer su česti u Mliječnoj stazi i proizvode izrazito pravilne emisije. Upravo zbog te pravilnosti, nakon njihova otkrića 1967. godine, dio astronomske zajednice razmatrao je mogućnost da se radi o signalima izvanzemaljske inteligencije, a i danas se pulsari promatraju kao potencijalni navigacijski svjetionici.
Rezultati i implikacije
Model je uključivao pozadinu od 158 pulsara unutar područja pretrage promjera 5 kiloparseka, što odgovara udaljenosti od oko 16 300 svjetlosnih godina, sa središtem u blizini Zemlje. Podaci o pulsarima preuzeti su iz baze Nacionalne radioteleskopske ustanove Australije. Umjetni signali dodani su i modulirani prema različitim odnosima između razlikovnosti i energetskog troška, pri čemu su profili grupirani prema stanjima uključenosti i isključenosti, uz srednju gustoću toka kao graničnu vrijednost.
Analiza je pokazala da većina pulsara ima energetske troškove znatno veće, u rasponu od oko 84 do 99,78 posto, u usporedbi s optimiziranim umjetnim signalima. Uključivanjem energetskih ograničenja i mjera razlikovnosti, istraživači su mogli procijeniti kako svaki od tih čimbenika utječe na strukturu izlaznog signala.
Kako je sažela Janin, “pokazujemo da izvanzemaljski signali ne moraju biti složeni niti semantički razumljivi da bi bili prepoznati. Njihova unutarnja struktura može se identificirati kao proizvod selekcije i evolucije, što snažno upućuje na prisutnost života.” Prema njezinim riječima, takav pristup potiče SETI da se više osloni na cjelokupnu biosferu Zemlje i da primijeni manje antropocentrične metode, utemeljene na univerzalnim strukturnim obilježjima života i komunikacije.
Istraživanje se uklapa u sve glasniji poziv na proširenje okvira SETI-a prema egzotičnijim tehnologijama, oblicima života i načinima komunikacije. S razvojem instrumenata i metoda, raste i raspon teorijskih okvira koji definiraju što bi se uopće trebalo tražiti.
U budućnosti bi se, navode autori, mogli pojaviti SETI projekti usmjereni na tragove usmjerenog energetskog pogona, kvantne komunikacije ili neutrine, uz korištenje instrumenata od radijskih antena i infracrvenih teleskopa do Sunčeve gravitacijske leće. “Proučavanje neljudskih signala može zadržati SETI u čvrstom empirijskom okviru, a istodobno proširiti očekivanja o tome kako bi izvanzemaljska komunikacija mogla izgledati”, zaključila je Janin.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
