kozmos.hr
Svemir

Izazovi pronalaženja meteorita na Antarktici

Fotografija plavog leda u neistraženoj regiji u planinskom lancu Fimbulheimen koju je 27. veljače 2022. snimio Operational Land Imager (OLI) na Landsatu 8 (©OLI 2022).
objavljeno

Iako na prvu zvuči nevjerojatno da znanstvenici meteorite traže u ekstremnim uvjetima antarktičkog kontinenta, suhi, pustinjski i polarni okoliš zapravo u mnogočemu olakšava potragu.

Interes od 20. stoljeća

Još od – danas već davnog – otkrića meteorita Adelie Land 1912. godine, znanstvenici su iz leda na Antarktiku izvukli više od 45 000 meteorita. Svaka od ovih svemirskih stijena ima vlastitu priču i govori nam ponešto o sastavu našeg Sunčevog sustava i uvjetima koji su postojali u ranoj fazi njegovog razvoja.

Na temelju nedavnih izračuna i procjena znanstvenici su zaključili da na prostoru ovog Zemljinog sedmog i ledenog kontinenta postoji čak i do 300 000 meteorita! Njihove priče još uvijek stoje ‘zamrznute u ledu’ i čekaju da budu pronađene.

Potraga za meteoritima

Nove tehnologije ipak su olakšale potragu za ovih nebeskim tijelima, a znanstvenici su na temelju novih podataka uspjeli čak izraditi i kartu koja pokazuje gdje ih tražiti.

No, odakle popularnost i interes za traženjem meteorita na tako ekstremnim i po čovjeka nepovoljnim uvjetima? Naime, antarktički polarni krajolik nudi nekoliko prednosti. Tu je, prije svega, kontrast između stijena i leda. Manjak mnogobrojnih kopnenih stijena čini meteorite lakše uočljivima. Tu je i suhi pustinjski (iako se često previđa i ledene pustoši klasificiraju se kao pustinje!) okoliš koji također pomaže u očuvanju meteorita. Neki od ovih meteorita pali su na Zemlju prije više od milijun godina.

Ipak, pronalaženje malih stijena koje se prostiru po ledenom krajoliku koji pokriva 14 milijuna četvornih kilometara predstavlja pravi izazov. Kako bi povećali svoje šanse, znanstvenici su usredotočili pretragu na „zone nasukavanja meteorita“ – tj. područja u kojima su lokalna geologija, protok leda i klimatski uvjeti uzrokovali agregaciju meteorita na površini.

Takve zone nasukavanja tradicionalno su otkrivene slučajno ili skeniranjem karata i satelitskih slika područja s plavim ledom. Gotovo svi meteoriti nalaze se na plavom ledu, kojem nedostaje snježni pokrivač i omogućuje da meteoriti budu izloženi na površini.

Mapiranje meteorita

Veronica Tollenaar, glaciologinja sa Sveučilišta u Bruxellesu, i njeni kolege, rade na identificiranju više ovih žarišta meteorita. U tu svrhu napravili su kartu vjerojatnosti za cijeli Antarktik temeljenu na algoritmu strojnog učenja koji uključuje prethodne nalaze meteorita, zajedno sa širokim spektrom satelitskih promatranja NASA-e, Kanadske svemirske agencije, američkog Geološkog zavoda i komercijalnih izvora.

Karta koja prikazuje (crvena boja) područja veće vjerojatnosti pronalaženja meteorita na Antarktici (©Tollenaar et al. 2022).
Karta koja prikazuje (crvena boja) područja veće vjerojatnosti pronalaženja meteorita na Antarktici (©Tollenaar et al. 2022).

Na gornjoj karti lako ćete uočite područja velike vjerojatnost pojave meteorita koja se protežu duž periferije kontinenta i blizu planinskih područja. To, dakako, nije slučajnost s obzirom na to da se ovdje obično nalazi plavi led. Međutim, ističe Tollenaar, temperatura i brzina površine leda također su važni čimbenici. Naime, ako temperature porastu previše, ili ako su brzine strujanja leda prebrze, nećemo pronaći nikakve meteorite. Točnije ako su temperature previsoke, meteoriti tonu u otopljeni led i nestaju s površine, a ako led teče prebrzo, meteoriti se odnesu s površine leda prije nego što se uspiju nakupiti u velikim koncentracijama.

Tajne karte

Ono što je zanimljivo jest da karta predviđa vrlo malu vjerojatnost pronalaženja meteorita uzduž – gledano iz perspektive gornje slike – periferije kontinenta u donjem desnom kutu. Znanstvenici misle da je plavi led u ovoj regiji – blizu obale, ali na niskoj nadmorskoj visini – jednostavno previše topao.

„Uistinu ekstremno topli dani odvajaju područja plavog leda bogata meteoritima od područja u kojima nema meteorita“, zaključila je Tollenaar. U jako kratkom vremenu, temperature koje su za antarktičke standarde tople mogu uzrokovati otapanje površine leda. Taj je proces još više pojačan oko meteorita zbog njegove tamne boje koja apsorbira toplinu,  uzrokujući da stijena potonu u led i ostane izvan vidokruga.

No, kao što karta pokazuje, postoji mnogo područja plavog leda gdje se temperatura i brzina leda čine povoljnima za nasukane meteorite. Istraživači su razvili poseban indeks koji rangira žarišta na temelju njihovog potencijala za terenski posjet.

Fotografija plavog leda u neistraženoj regiji u planinskom lancu Fimbulheimen koju je 27. veljače 2022. snimio Operational Land Imager (OLI) na Landsatu 8 (©OLI 2022).
Fotografija plavog leda u neistraženoj regiji u planinskom lancu Fimbulheimen koju je 27. veljače 2022. snimio Operational Land Imager (OLI) na Landsatu 8 (©OLI 2022).

Tu se, pri samome vrhu, nalazi područje Allan Hillsa. Smješten relativno blizu stanice McMurdo, ovdje je već pronađeno više od 1000 meteorita. Također visoko na popisu je još neistražena regija u planinskom lancu Fimbulheimen, koja se nalazi 120 kilometara od stanice Novolazarevskaya.

Znanstvenici otkrili geološke tajne istočne Antarktike

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Veronica Tollenaar et al., „Unexplored Antarctic meteorite collection sites revealed through machine learning,“ Science Advances 8/4 (2022).

Anonymus (7. ožujka 2022.), „Finding Meteorite Hotspots in Antarctica,“ earthobservatory.nasa.gov (pristup 15. ožujka 2022).

Student povijesti koji u slobodno vrijeme voli čitati i pisati o svojim najdražim temama - povijesti, svemiru i astronomiji.