Nova satelitska tehnologija mogla bi revolucionarizirati otkrivanje svemirskog otpada.
Znanstvenici sa Sveučilišta Alaska Fairbanks i Sveučilišta Calgary rade na razvoju naprednog satelita koji će moći detektirati svemirski otpad promjera samo jednog centimetra—nešto što trenutno nije moguće sa Zemlje. Ovaj projekt, dio šire američke znanstvene inicijative, mogao bi značajno smanjiti rizik sudara u orbiti i poboljšati zaštitu ključnih satelitskih sustava.
S rastućim brojem aktivnih satelita u niskoj Zemljinoj orbiti, svemirski otpad postaje sve ozbiljniji problem za globalne komunikacije, navigaciju i znanstvena istraživanja. Čestice veličine jednog centimetra, koje se kreću brzinom do 28.000 km/h, imaju udarnu energiju usporedivu s eksplozivnim uređajem, što ih čini dovoljno opasnima da oštete ili unište satelit te potencijalno izazovu lančane sudare.
Svemirski otpad uglavnom se sastoji od nefunkcionalnih satelita, odbačenih raketnih stupnjeva i fragmenata nastalih sudarima u orbiti. Dok se veći komadi otpada mogu pratiti i izbjeći, sitnije čestice ostaju nevidljive postojećim sustavima praćenja, što ih čini tihom, ali ozbiljnom prijetnjom za sigurnost u svemiru.
Satelit koji će otkrivati nevidljivi otpad
Paul Bernhardt, istraživač s Geofizičkog instituta Sveučilišta Alaska Fairbanks, predvodi razvoj satelita Space Debris Hunter, koji će koristiti valove u plazmi za otkrivanje sitnih čestica svemirskog otpada. Ova inovativna metoda omogućit će precizno praćenje njihovog kretanja unutar Zemljinog magnetskog polja.
Njegov tim je otkrio da se svemirski otpad može detektirati analizom elektromagnetskih valova koji nastaju kada čestice prolaze kroz prirodne varijacije gustoće plazme u orbiti. Satelit će koristiti senzore za mjerenje tih valova te precizno izračunavati smjer i udaljenost otpada, omogućujući detaljnije praćenje njegovog kretanja.
Bolja zaštita satelita u budućnosti
Preciznim lociranjem otpada, ovaj sustav će omogućiti operatorima satelita da pravovremeno prilagode putanju svojih uređaja i izbjegnu sudare. Trenutno, mreže poput Starlinka godišnje izvode više od 20.000 manevara kako bi spriječile sudare s otpadom.
Ova metoda praćenja predstavljena je 8. siječnja u časopisu Physics of Plasmas, a glavni autor istraživanja je Bengt Eliasson sa Sveučilišta Strathclyde. Istraživanje je dio suradnje s tvrtkom Blue Halo, koja sudjeluje u programu IARPA Space Debris Identification and Tracking.
Prema procjenama američke vlade, više od 100 milijuna objekata većih od jednog milimetra kruži oko Zemlje, ali samo mali dio otpada koji može uzrokovati ozbiljnu štetu trenutno se prati. Širenjem kapaciteta za otkrivanje ovih manjih prijetnji, Space Debris Hunter mogao bi igrati ključnu ulogu u osiguravanju stabilnosti i dugovječnosti satelitske infrastrukture.
Kako se svijet sve više oslanja na satelite, potreba za naprednim metodama otkrivanja otpada postaje sve hitnija. Uspjeh Space Debris Huntera mogao bi dovesti do razvoja cijele mreže satelita posvećenih sigurnosti u orbiti.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
