Znanstvenici sve ozbiljnije razmatraju mogućnost da bi život u svemiru mogao postojati na egzoplanetima potpuno drukčijima od Zemlje — na vrućim, oceanima prekrivenim svjetovima s gustim omotačem vodika. Prema novom istraživanju, upravo ti takozvani hyceanski (Hycean) svjetovi mogli bi postati ključni za otkrivanje bioloških tragova pomoću svemirskog teleskopa James Webb.
Hyceanski svjetovi, naziv koji potječe od engleskih riječi hydrogen (vodik) i ocean, još su uvijek samo teorijski, no znanstvenici smatraju da bi mogli biti znatno brojniji od planeta sličnih Zemlji u našoj galaksiji. Posebno su zanimljivi u potrazi za izvanzemaljskim životom jer njihova atmosfera možda sadrži kemijske spojeve koje na Zemlji stvaraju mikroorganizmi — i to u količinama dovoljno velikim da ih svemirski teleskop James Webb može lako detektirati.
Prema istraživačkom timu sa Sveučilišta u Kaliforniji u Riversideu i ETH-a u Zürichu, kemijski spojevi poznati kao metil-halidi mogli bi poslužiti kao jasan pokazatelj biološke aktivnosti. Na Zemlji ih proizvode određene bakterije i plankton iz oceana, no u našoj atmosferi ih ima vrlo malo. Na hyceanskim svjetovima, s druge strane, uvjeti bi mogli pogodovati njihovom nakupljanju u daleko većim količinama.
“Za razliku od planeta nalik Zemlji, gdje je kisik gotovo nemoguće otkriti zbog smetnji u atmosferi i ograničenja teleskopa, hyceanski svjetovi pružaju znatno čišći signal,” objašnjava astrobiolog Eddie Schwieterman.
Iako su ovi svjetovi još uvijek teorijski, najizgledniji kandidat je egzoplanet K2-18b, udaljen 124 svjetlosne godine u zviježđu Lava. Već je potvrđeno da njegova atmosfera sadrži vodenu paru, ugljikov dioksid i metan, dok su spojevi poput ugljikova monoksida i amonijaka izostali — upravo kako predviđa teorija o hyceanskim svjetovima. Uz to, postoje i naznake postojanja dimetil-sulfida, spoja koji na Zemlji stvaraju isključivo planktoni.
Izražene karakteristike
Metil-halidi sadrže ugljik, tri atoma vodika i jedan halogen poput klora, broma ili fluora. Imaju izražene karakteristike upijanja infracrvenog zračenja — područje koje teleskop James Webb posebno dobro promatra. Prema voditeljici istraživanja Michaeli Leung, metil-halidi bi mogli biti otkriveni već tijekom 13 sati promatranja, što je značajno kraće nego za plinove poput kisika ili metana. Kraće vrijeme znači i manji trošak, što dodatno povećava njihov potencijal u budućim misijama.
No, iako zvuči obećavajuće, postoje dvije velike nepoznanice. Prva je ta da još nismo sigurni postoje li hyceanski svjetovi u stvarnosti — ideja se temelji na pokušaju objašnjenja određenih egzoplaneta s gustom atmosferom i oceanima ispod nje. Druga nepoznanica odnosi se na njihovu pogodnost za život — temperature ispod vodikovog omotača mogle bi biti previsoke da bi podržavale organizme kakve poznajemo.
Ako bi se tamo život i razvio, vjerojatno bi bio temeljen na vodiku, a ne na kisiku — što znači da bi bio anaeroban. Takav život nije stran Zemlji, budući da postoje mikrobi koji preživljavaju bez kisika. Štoviše, u sustavima crvenih patuljaka — zvijezda koje čine oko 75 % zvijezda u Mliječnoj stazi — Zemlji slični planeti možda i ne bi opstali zbog snažnog zračenja koje može ogoliti njihovu atmosferu. Hyceanski svjetovi, zahvaljujući svojoj debeloj atmosferi, mogli bi biti otporniji na takve uvjete.
To otvara mogućnost da su upravo oni najčešće nastanjivi svjetovi u svemiru — i možda najizglednija mjesta na kojima ćemo prvi put otkriti izvanzemaljski život.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
