Znanstvenici su otkrili nešto što se rijetko viđa — svemirski objekt koji ne pripada nijednom poznatom izvoru. Magnetar SGR 0501+4516, nevjerojatno snažna neutronska zvijezda koju upravo prati svemirski teleskop Hubble, putuje kroz Mliječnu stazu bez poznatog porijekla. Iako su magnetari obično povezani s eksplozijama supernova, ovaj se čini kao potpuni izuzetak. Sve što znamo o magnetarima sada se dovodi u pitanje.
Otkriven još 2008. godine, kada je NASA-in Swift teleskop zabilježio snažne izboje gama-zračenja na rubovima galaksije, SGR 0501+4516 odmah je privukao pažnju. No tek su višegodišnja Hubbleova promatranja omogućila da se precizno odredi njegovo kretanje i dublje razumije njegova priroda. Zahvaljujući i misiji Gaia Europske svemirske agencije, koja pruža iznimno precizne koordinate zvijezda, znanstvenici su rekonstruirali putanju ovog neobičnog magnetara.
Magnetar koji ruši teorije o vlastitom nastanku
Magnetari su egzotični ostaci zvijezda koji nakon kolapsa ostaju kao, laički rečeno, kompaktne kugle neutrona. Ono što ih izdvaja su njihova magnetska polja — i do trilijun puta jača od Zemljinog. Da se SGR 0501+4516 približi na pola udaljenosti Mjeseca, uništio bi svu elektroničku opremu na planetu, a čovjeka bi doslovno rastrgao na atomskoj razini već na udaljenosti od 1000 kilometara. Zato je pitanje njegovog porijekla toliko važno.
Prvotna teorija bila je da dolazi iz ostatka supernove HB9, udaljenog samo 80 lučnih minuta — što je širina vašeg prsta ako ga ispružite prema zvijezdama. No analiza Hubbleovih podataka iz 2010., 2012. i 2020. otkrila je suptilno, ali postojano kretanje koje se ne uklapa u tu teoriju. Putanja pokazuje da magnetar nije povezan s tim ostatkom, niti s bilo kojom drugom poznatom eksplozijom u blizini. Ako nije ‘rođen’ u supernovi, kako je nastao?
Jedno moguće objašnjenje je takozvani akrecijski kolaps, ili akrecijsko urušavanje — proces u kojem bijeli patuljak u binarnom sustavu postupno usisava materijal od druge zvijezde u sustavu, sve dok ne postane pretežak i kolabira u neutronsku zvijezdu, ali bez klasične supernove. U rijetkim slučajevima, takav kolaps mogao bi dovesti do stvaranja magnetara.
“U normalnim okolnostima bijeli patuljak bi eksplodirao, ali pod specifičnim uvjetima mogao bi se pretvoriti u neutronsku zvijezdu,” objašnjava Andrew Levan, astrofizičar sa sveučilišta Radboud i Warwick. “Vjerujemo da se upravo to dogodilo sa SGR 0501.”
Ovakvo otkriće ne samo da preispituje dosadašnja znanja o magnetarima, već otvara vrata razumijevanju drugih zagonetnih pojava u svemiru — poput brzih radio bljeskova, iznenadnih signala koji dopiru s milijardama svjetlosnih godina udaljenih lokacija.
