Trifid Maglica ponovno je snimljena gotovo tri desetljeća nakon jedne od njezinih najpoznatijih fotografija Svemirskog teleskopa Hubble, a usporedba dviju epoha sada otkriva nešto rijetko u astronomiji: vidljive promjene u mlazovima koje izbacuju mlade zvijezde. Time je ova regija od dojmljivog prizora postala i vrijedan laboratorij za praćenje nastajanja zvijezda kroz vrijeme.
Nova snimka objavljena je povodom 36. godišnjice lansiranja Svemirskog teleskopa Hubble. No njezina važnost nije samo u boljoj tehnologiji, nego u činjenici da astronomi sada prvi put mogu usporediti isto područje neba u razmaku od 29 godina i izravno pratiti kako se pojedine strukture pomiču i mijenjaju.
Trideset godina razlike pretvorilo je poznatu maglicu u vremenski eksperiment
Svemirski teleskop Hubble snimio je Trifid Maglicu još 1997. godine. Sada joj se vratio instrumentom ugrađenim tijekom posljednje servisne misije, s većim vidnim poljem i osjetljivijim detektorima od onih koje je imao pri prvom opažanju.
Upravo je ta vremenska udaljenost između dviju snimki otvorila novu mogućnost. Nastajanje zvijezda obično se opisuje kao proces koji traje milijunima godina, pa se promjene u takvim regijama rijetko mogu pratiti na ljudskoj vremenskoj skali. U Trifid Maglici, međutim, neki su se mlazovi plazme koje izbacuju mlade zvijezde promijenili dovoljno da se razlika sada može jasno uočiti.
To astronomima omogućuje nešto što je mnogo vrjednije od same fotografije. Iz pomaka i oblika tih mlazova mogu procjenjivati brzinu gibanja materijala i količinu energije koju mlade zvijezde predaju okolnom plinu i prašini.
U središtu nove snimke nalazi se oblak hrđaste boje koji istraživači radi lakšeg snalaženja uspoređuju s morskim pužem. Njegov lijevi nastavak dio je strukture Herbig-Haro 399, mlaza plazme koji mlada zvijezda u nastanku, skrivena pri vrhu strukture, izbacuje u okolni prostor u više navrata.
Upravo taj mlaz daje jedan od najzanimljivijih rezultata usporedbe dviju epoha. Sada se može mnogo preciznije odrediti koliko se brzo materijal kreće i kako mlada zvijezda utječe na svoju neposrednu okolinu.
Na desnoj strani nalazi se još jedna mlada zvijezda, okružena zelenim lukom koji bi mogao upućivati na protoplanetarni disk izložen nagrizanju pod djelovanjem ultraljubičastog zračenja masivnih zvijezda izvan kadra. Prostor oko nje djeluje čišće i otvorenije, što sugerira da je taj objekt već u poodmakloj fazi formiranja.
Lijevo od glavnog oblaka vidi se i mali stup od plina i prašine. Veći dio njegove tvari već je otpuhan, dok se najgušći vrh još održao. Blizu središta fotografije uočava se i jedan nagnuti mlaz koji na dvjema snimkama pokazuje jasan pomak, vjerojatno još jedan trag mlade zvijezde skrivene duboko u prašini.
Prava vrijednost snimke nije u prizoru, nego u mjerenju promjene
Trifid Maglica nije nov objekt i Hubble je nije prvi put snimio. Ono što ovu novu snimku čini posebnom jest to što omogućuje usporedbu dviju epoha istog područja neba. Takva usporedba daje astronomima priliku da izravnije nego prije mjere dinamiku mlazova povezanih s mladim zvijezdama.
To je važno jer su upravo količina energije koju mlade zvijezde unose u okolinu i način na koji oblikuju oblak iz kojeg nastaju među ključnim, ali teško mjerljivim elementima modela zvjezdanog nastanka. Drugim riječima, ovdje nije riječ samo o lijepoj fotografiji, nego o opažanju koje pomaže provjeriti kako ti modeli doista funkcioniraju.
Hubble je tijekom rada prikupio više od 1,7 milijuna opažanja, a njegovi se podaci i dalje redovito kombiniraju s opažanjima Svemirskog teleskopa James Webb. Time se isto područje može proučavati kroz širi raspon valnih duljina, od ultraljubičastog do srednjeg infracrvenog.
U budućnosti bi još širu sliku mogao dati i Svemirski teleskop Nancy Grace Roman, čije će vidno polje biti dovoljno veliko da u jednom kadru obuhvati cijelu Trifid Maglicu i širi prostor oko nje. No već i ova Hubbleova usporedba pokazuje nešto rijetko: da se i u procesu koji traje milijunima godina ponegdje može vidjeti promjena unutar jednog ljudskog naraštaja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
