Gotovo trećina ljudi u SAD-u i Kanadi vjeruje u kraj svijeta za svog života

Apokalipsa se često doživljava kao tema za religijske propovijedi, internetske teorije ili filmske scenarije. No novo istraživanje pokazuje da takvo razmišljanje nije ni rijetko ni beznačajno. Kako prenosi IFLScience, gotovo trećina ljudi u Sjedinjenim Državama i Kanadi vjeruje da će svijet završiti za njihova života, a istraživači upozoravaju da takva uvjerenja mogu snažno utjecati na to kako ljudi doživljavaju klimatsku krizu, mogućnost nuklearnog sukoba i druge ozbiljne prijetnje.

Takva vjerovanja nisu nova. Kroz povijest su mnogi bili uvjereni da žive u posljednjim vremenima, premda se svijet, barem zasad, nije pokazao sklonim tim rokovima. Ipak, za velik broj ljudi u Sjevernoj Americi kraj svijeta nije daleka ni apstraktna mogućnost. U istraživanju je 28,9 posto ispitanika reklo da vjeruje kako će svijet završiti prije nego što oni umru. To je dovoljno velik udio da se takvi stavovi ne mogu odbaciti kao rubna pojava bez društvenog značenja.

Glavni autor istraživanja Matthew I. Billet upozorio je da je vjerovanje u kraj svijeta iznenađujuće rašireno diljem Sjeverne Amerike te da osjetno utječe na to kako ljudi tumače i kako reagiraju na najveće prijetnje s kojima se čovječanstvo suočava.

Kako nastaje pogled na katastrofu

Istraživači sa Sveučilišta British Columbia anketirali su 3400 ljudi kako bi otkrili na koji način apokaliptična uvjerenja oblikuju odnos prema riziku. Nije ih zanimalo samo smatraju li ispitanici neku prijetnju ozbiljnom, primjerice klimatsku krizu, nego i koliko su spremni tolerirati takav rizik unatoč mogućim posljedicama te podržavaju li krajnje mjere kako bi se opasnost spriječila.

Te krajnje mjere uključivale su izdvajanje 10 posto bruto domaćeg proizvoda Sjedinjenih Država za suočavanje s prijetnjom, uvođenje izvanredne vlasti nalik vojnoj upravi te potpuno rušenje postojeće vlasti i društvenog poretka. Drugim riječima, istraživače nije zanimao samo strah, nego i granica do koje su ljudi spremni ići kada vjeruju da dolazi katastrofa.

Sudionici su, uz pitanja o prijetnjama i riziku, odgovarali i na niz podataka o sebi, među njima o političkoj orijentaciji i religioznosti. Iz rezultata se pokazao jedan opći obrazac: što su ispitanici bili stariji, to je bila manja vjerojatnost da vjeruju kako će kraj svijeta doći za njihova života. Takav pogled na budućnost bio je, dakle, češći među mlađima. Ipak, taj trend nije vrijedio jednako za sve skupine. Među evangelikalnim protestantima vjerovanje u skori kraj svijeta nije slabjelo s dobi, dok je među muslimanskim ispitanicima čak zabilježen blag porast takvih uvjerenja.

Istodobno, neka obilježja za koja bi se možda očekivalo da imaju snažniji utjecaj pokazala su se razmjerno slabima. Socioekonomski status i politička orijentacija objašnjavali su manje od 6 posto razlika u odgovorima, što znači da su imali tek ograničenu ulogu u tome tko vjeruje u kraj svijeta, a tko ne. Još slabiji učinak imali su etnička pripadnost i spol, koji su objašnjavali manje od 2 posto razlika među ispitanicima.

Tko traži radikalna rješenja

Jedan od najzanimljivijih nalaza bio je taj da odgovor na prijetnju ovisi o tome kako je ljudi objašnjavaju. Oni koji su vjerovali da su ljudi sami odgovorni za moguću katastrofu bili su skloniji podržati krajnje mjere. Nasuprot tome, oni koji su smatrali da bi apokalipsa bila posljedica božanskih sila bili su manje spremni podržati takve zahvate.

Billet je pritom istaknuo jednu važnu zajedničku točku. I religiozni i nereligiozni ispitanici uglavnom se slažu da ljudi imaju važnu ulogu u sudbini vlastite vrste. No razlike među vjerskim skupinama ostaju izražene i pokazuju koliko religija, ali i kultura u širem smislu, mogu oblikovati temeljni pogled na svijet i na zajedničku budućnost.

Istraživači su u konačnici izdvojili pet ključnih čimbenika koji određuju kako ljudi razmišljaju i djeluju kada se suoče s prijetnjom. To su osjećaj koliko je opasnost blizu, uvjerenje da su ljudi odgovorni za nju, uvjerenje da iza nje stoje božanske ili nadnaravne sile, procjena vlastitog utjecaja na ishod te očekivanje hoće li završetak biti dobar ili loš.

Autori smatraju da je razumijevanje takvih pogleda važno i za donositelje odluka. Billet upozorava da apokaliptične priče imaju stvarne posljedice čak i kada nisu točne. Teorije zavjere o cjepivima već su narušavale napore javnog zdravstva, a osjećaj beznađa zbog klimatske krize može obeshrabriti mlade i odvratiti ih od djelovanja. Upravo zato, tvrdi, nije dovoljno samo upozoravati na klimatske promjene, sigurnost umjetne inteligencije ili pripremu za buduće pandemije. Potrebno je razumjeti i kroz kakve kulturne obrasce različite zajednice promatraju te prijetnje.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Personality and Social Psychology, a njegova poruka prilično je jasna: kada ljudi govore o kraju svijeta, ne otkrivaju samo svoje strahove. Otkrivaju i kako će se postaviti prema stvarnim opasnostima koje su već tu.