Godina 536 možda je bila najgora godina za život u povijesti čovječanstva

Ako biste morali odabrati najgoru godinu u kojoj biste mogli živjeti, povjesničari imaju vrlo konkretan prijedlog: godina 536. Bila je to godina kada je sunce izgubilo sjaj, usjevi propali, a carstva počela padati. Početak jednog od najtežih perioda u zabilježenoj povijesti započeo je gotovo neprimjetno — s neobjašnjivom sivom izmaglicom koja je prekrila nebo i danima činila Sunce mutnim i hladnim.

Ta zlokobna magla nije bila običan oblak. Znanstvenici danas vjeruju da ju je uzrokovala golema vulkanska erupcija, ili niz njih, negdje između 536. i 540. godine. Još nije sasvim jasno koji je točno vulkan bio odgovoran. Ilopango u El Salvadoru dugo se smatrao glavnim kandidatom, no analiza ledenih jezgri iz Grenlanda i Europe iz 2018. sugerira da je izvor mogao biti na Islandu, s obzirom na prisutnost staklastih čestica koje odgovaraju kemijskom sastavu lokalne lave.

Posljedice koje je godina 536 ostavila na svijet

Ne znajući prave uzroke, ljudi onog doba gledali su prema nebu s tjeskobom. Rimski državnik Kasiodor 538. godine piše: “Ljudi su uznemireni zbog neobičnih znakova na nebu i pitaju se što bi oni mogli značiti. Sunce izgleda plavkasto i slabije sjaji nego ikad prije. U podne ne bacamo sjene, a njegova toplina gotovo da se i ne osjeća.”

Slične bilješke ostavio je i bizantski povjesničar Prokopije, koji opisuje Sunce obavijeno trajnom maglom, gotovo poput pomrčine, što je izazivalo strah među stanovnicima Bliskog istoka.

Danas postoje i čvrsti znanstveni dokazi koji potvrđuju te povijesne zapise. Prstenovi stabala u Danskoj pokazuju izrazito slab rast sredinom šestog stoljeća, što ukazuje na velike klimatske poremećaje. U ledenim jezgrama s Grenlanda i Antarktike pronađen je sloj kiselih čestica koji potvrđuje da je atmosfera tada bila zasićena gustim slojem vulkanske prašine.

Kao posljedica tog globalnog zatamnjenja, temperature su drastično pale, posebno na sjevernoj hemisferi. Ljeta su postala hladna, snijeg je padao čak i u srpnju u Kini, a u Irskoj su ljetopisi zabilježili “gladnu godinu bez kruha”. Poljoprivreda se urušila, a glad i bolest ubrzo su se proširile diljem euroazijskog kopna.

Mnogi znanstvenici smatraju da je godina 536 označila početak tzv. Male ledene epohe kasne antike, koja je dodatno pojačana novim erupcijama 540. i 547. godine. Samo nekoliko godina kasnije, Justinijanova kuga harala je istočnim Sredozemljem, odnoseći milijune života, uključujući velik dio stanovništva Konstantinopola. Premda Istočno Rimsko Carstvo nije palo odmah, mnogi povjesničari vjeruju da je ova kombinacija prirodne katastrofe i pandemije dugoročno oslabjela temelje carstva.

Kako je godina 536 pomogla oblikovati novu kartu svijeta

Posljedice su se osjećale i daleko od Mediterana. U središnjoj Aziji, gdje su suši i hladnoća uništili pašnjake, nomadska plemena bila su prisiljena migrirati prema Kini, što je izazvalo niz sukoba i preokreta u stepama. U jednoj od povijesnih ironija, neka od tih plemena kasnije su sklopila saveze s Istočnim Rimskim Carstvom i zajedno pridonijela padu Perzijskog Sasanidskog Carstva.

No nije sve bilo katastrofalno. Dok su velika carstva posrtala, Arapski poluotok, sada zeleniji nego u prethodnim stoljećima, dobivao je više oborina. Taj neočekivani klimatski obrat, uz druge povijesne čimbenike, otvorio je prostor za uspon nove sile. Već u 7. stoljeću, arapski svijet se uzdigao do globalne moći, iznjedrivši jedno od najutjecajnijih carstava u povijesti.

Godina 536 možda je bila najmračnija godina zabilježene prošlosti, ali njezin učinak bio je dalekosežan — oblikovala je budućnost svijeta kakav danas poznajemo.