Na području današnjeg Hondurasa, u ruševinama grada Copána, znanstvenici su analizirali genetski materijal sedmero ljudi pokopanih tijekom klasičnog razdoblja Maja. Među njima bio je i jedan koji je, prema svim pokazateljima, bio žrtvovan. Rezultati najnovijeg istraživanja objavljenog u časopisu Current Biology 28. svibnja ukazuju na nešto iznenađujuće: iako je civilizacija Maja doživjela politički i društveni kolaps prije više od 1.200 godina, njihova genetska linija nije prekinuta.
“Naši podaci ukazuju na pad broja stanovnika”, rekao je Shigeki Nakagome, jedan od autora studije za Live Science, “no ne i na potpuni nestanak.” Ovakav nalaz ide u prilog hipotezi koju već godinama zastupaju arheolozi — da je populacija doživjela snažan udar, ali da nikada nije potpuno iščezla.
Vanjski vladari i migracije elita
Copán, nekadašnja prijestolnica i glavno raskrižje trgovinskih i kulturnih putova između Srednje i Južne Amerike, dugo je bio u središtu znanstvene rasprave. Još ranije pronađeni natpisi sugerirali su da je prvi vladar Copána, K’inich Yax K’uk’ Mo’, došao iz daleka i preuzeo vlast 426. godine. Nova genetska analiza potvrđuje tu teoriju migracija: vjerojatno se radilo o elitama koje su se doselile, udavale i ženile s lokalnim stanovništvom, izazivajući duboke društvene promjene.
Istraživači su pronašli različite genetske tragove kod svih sedmero analiziranih osoba, što ukazuje na miješane brakove i raznolika obiteljska stabla. Dvojica pokojnika, jedan s mogućom dinastičkom ulogom i drugi koji je bio žrtvovan, dijelili su istu Y-kromosomsku haplogrupu, što znači da su imali zajedničkog pretka u dalekoj prošlosti. No, kako ističe Nakagome, među njima nije bilo izravnog srodstva.
Tragovi koji povezuju prošlost i sadašnjost
Osim međusobne usporedbe, genomi su analizirani i u kontekstu širih uzoraka sa šireg područja Amerike i Sibira. Zaključak: današnji stanovnici regije imaju izravne genetske veze s drevnim Majama. “U regiji Maja i dalje postoji snažna prisutnost lokalnog genetskog nasljeđa”, navodi se u studiji. Također su uočeni geni povezani s visokoplaninskim populacijama iz središnjeg Meksika, što dodatno potvrđuje teoriju o vanjskom podrijetlu nekih od vladara Copána.
Znanstvenici pretpostavljaju da su ti doseljenici možda igrali ključnu ulogu u formiranju političke elite, ali da su se brzo integrirali s lokalnim stanovništvom, ostavljajući trag u genomima koji se mogu pratiti i danas.
Uspon i pad kroz brojke
Korištenjem vremenski označenih genoma, istraživači su rekonstruirali demografske promjene u regiji. Populacija Copána doživjela je nagli rast koji je kulminirao oko 730. godine, kada je broj stanovnika dosegao približno 19.000. Ovaj demografski bum podudara se s usponom intenzivne poljoprivrede, osobito uzgoja kukuruza.
No već dvadesetak godina kasnije, oko 750. godine, slijedi nagli pad, vremenski usklađen s početkom kolapsa klasične civilizacije Maja. Uzroci tog kolapsa i dalje su predmet brojnih teorija, ali genetski podaci sada nude novi uvid u posljedice koje je imao na lokalno stanovništvo.
Iako su hramovi prekriveni džunglom i pisani jezik zaboravljen, drevni narod Maja nije nestao bez traga. Genetske niti njihove prošlosti još uvijek žive među današnjim stanovnicima srednjoameričkih regija. “Naše istraživanje nudi novu perspektivu, pokazuje postojanost lokalne genetske baštine u regiji Maja, ali i otvara vrata razumijevanju šire mobilnosti izvan klasičnih granica njihove civilizacije,” zaključuju autori.
U konačnici, dok arheologija rekonstruira što su Maje gradile i vjerovale, genetika pokazuje što su ostavile iza sebe, u kostima, kromosomima i živim nasljednicima.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
