Znanstvenici su datirali nastanak Sunčevog sustava prije otprilike 4,57 milijardi godina. Oko 60 milijuna godina poslije, dogodio se “gigantski udarac” – sudar mlade Zemlje s tijelom veličine Marsa, poznatim kao Teja, koji je rezultirao stvaranjem Mjeseca.
Nedavna istraživanja sugeriraju da se unutar Zemlje, duboko ispod površine, još uvijek mogu prepoznati ostaci tog ogromnog objekta. Ti ostaci, u obliku dva velika čvora, čine oko 8% volumena Zemljinog plašta, zone između željezne jezgre i kore planeta.
Voditelj istraživanja, Qian Yuan s Državnog sveučilišta Arizona i Caltecha, naglašava da stvorena toplina tijekom sudara nije bila dovoljna da se otopi cijeli Zemljin plašt. Stoga, unutarnji dio plašta ostao je čvrst.
Podnaslov: Tajna dvaju velikih regija niske brzine
Ovi nalazi mogu objasniti postojanje dviju velikih regija niske brzine (ili na Engleskom, large low-velocity provinces LLVP), otkrivenih prije desetljeća, jedne ispod Pacifika i druge ispod Afrike te istočnog Atlantika. Seizmički valovi nastali uslijed potresa putuju kroz ove regije sporije nego kroz ostatak donjeg plašta.
Prethodne teorije o LLVP-ovima uključivale su akumulaciju subduciranih oceanskih ploča ili formiranje “superpluma”. Međutim, Yuan tvrdi da ni jedan od tih modela ne objašnjava obogaćenje lave iznad LLVP-ova elementima kao što su helij i ksenon. On predlaže da su to “otisci prstiju” Thei.
Dinamika i dugoročni učinci
Yuanova računalna modeliranja sugeriraju da je materijal Tejinog plašta, obogaćen željezom, završio na dnu privremenog magmatskog oceana. Tokom milijardi godina, konvekcijske struje u Zemljinom plaštu mogle su nakupiti materijal Teje u LLVP-ove.
Većina znanstvenika ostaje skeptična prema ovoj teoriji. Yuan predviđa da bi, ukoliko je njegova hipoteza točna, uzorci Mjesečevog plašta, prikupljeni budućim misijama, trebali pokazati geo-kemijske otiske slične onima pronađenim u vulkanskim stijenama iznad LLVP-ova.
Stručnjaci također ističu da Yuanov model ne objašnjava što se dogodilo s jezgrom Teje. Uobičajeno je mišljenje da se Tejino jezgro spojilo s Zemljinim u satima nakon sudara. Međutim, nije jasno kako bi se to moglo dogoditi ako je donji dio Zemljinog plašta ostao čvrst.
Yuanov model otvara pitanja o utjecaju akumulacije materijala Teje u LLVP-ovima na tektoniku ploča. Postoji mogućnost da bi, bez sudara s Tejom, tektonski uzorci na Zemlji, uključujući i formiranje Atlantskog oceana, bili drugačiji. Ovo istraživanje ne samo da pruža uvid u kompleksnu povijest naše planete, već i otvara nova pitanja o unutarnjoj dinamici Zemlje i njezinoj evoluciji. Buduća istraživanja i misije na Mjesec mogla bi pružiti dodatne odgovore i potvrditi ili opovrgnuti Yuanovu hipotezu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
