U pionirskom pothvatu, tim fizičara s Sveučilišta Sussex te iz Nacionalnog fizičkog laboratorija koristi preciznost atomskih satova u potrazi za teško uhvatljivim ultra-lakim česticama tamne tvari. Njihova studija, objavljena u New Journal of Physics, mogla bi napokon ponuditi opipljive dokaze o ovom misterioznom fenomenu.
Unatoč svojoj ključnoj ulozi u teorijama fizike, tamna tvar je još uvijek uglavnom teoretska pojava. Uvedena je kako bi se objasnile neobične gravitacijske anomalije unutar galaksija. Premda je njezin koncept prisutan još od ranih 1930-ih, konkretan dokaz o njezinom postojanju još uvijek nam izmiče.
Strategija Atomskog Sata
Atomski satovi, poznati po svojoj preciznosti, duguju tu točnost atomskoj rezonanci. Atomi prelaze između energetskih stanja s neviđenom preciznošću, što britanski tim namjerava iskoristiti. U potrazi su za ultra-lakim česticama tamne tvari, koje se pretpostavlja da čine tamnu tvar.
Srž njihove metode temelji se na ideji da bi, unatoč izvanrednoj preciznosti atomskih satova, mogli doživjeti iznimno male smetnje ako ultra-lake čestice tamne tvari, makar i slabo, interagiraju s običnom materijom. Ako ove čestice doista utječu na frekvenciju oscilacije atoma, tim je optimističan da bi mogao detektirati i kvantificirati takve promjene.
Dok se istraživanje nastavlja, sljedeći izazov je konstrukcija uređaja dovoljno robustnog da testira ovu inovativnu hipotezu.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
