Na granici Sahare pronađena su dva kamenita uljeza koji bi mogli potjecati s planeta na kojem nikada nećemo moći hodati – barem ne bez da se pretvorimo u paru.
Znanstvenici su u Tunisu i Maroku identificirali dva meteorita čiji kemijski sastav i mineralogija neodoljivo podsjećaju na površinu Merkura – najbližeg planeta Suncu i jednog od najmanje istraženih u Sunčevom sustavu. Riječ je o uzorcima nazvanima Ksar Ghilane 022 i Northwest Africa 15915, koji možda predstavljaju prvi poznati materijal s Merkura koji je ikada dospio na Zemlju.
Iako su ranije na Zemlji otkrivene stijene koje potječu s Marsa – izbačene u svemir snažnim udarima i kasnije sletjele kao meteoriti – dosad nije bilo potvrđenih primjeraka s Merkura. Za razliku od Crvenog planeta, Merkur je mnogo bliži Suncu (samo 58 milijuna kilometara udaljen), prosječne površinske temperature od 167°C, i zbog toga gotovo nedostupan svemirskim misijama koje bi mogle prikupiti uzorke s njegove površine.
Pitanje koje muči planetarne znanstvenike
Zašto nikada nismo pronašli meteorit s Merkura? To pitanje potaknulo je planetarnog znanstvenika Bena Ridera-Stokesa s britanskog sveučilišta The Open University da detaljno analizira sumnjive meteorite iz pustinjskih regija. Njegova studija, objavljena u časopisu Icarus, ukazuje da bi upravo Ksar Ghilane 022 i NWA 15915 mogli biti ono što tražimo.
Oba meteorita su tzv. ahondriti – rastaljeni meteoriti koji nemaju hondrule (sitne sferične minerale u stijeni) i većinom su sastavljeni od silikata poput olivina i piroksena. U njima su pronađeni i plagioklas te oldamit. Njihov sastav ne odgovara nijednoj poznatoj skupini ahondrita, što dodatno povećava znanstveni interes.
Problem u tragovima kisika
Međutim, postoji jedan ključan problem: sastav izotopa kisika i prisutnost određenih minerala bez željeza više nalikuju rijetkoj klasi meteorita poznatoj kao aubriti. Aubriti su gotovo u potpunosti građeni od prozirnog silikata enstatita i do sada nisu detektirani na površini Merkura.
“Ne vjeruje se da aubriti potječu s Merkura, jer planet ima iznimno crveni spektar, dok aubriti reflektiraju drugačije valne duljine. No, postoje teorije da aubriti predstavljaju proto-Merkur – davnu verziju planeta prije velikih udara,“ pojašnjava Stokes.
Meteoriti su stari oko 4,5 milijardi godina – mlađi od najprimitivnijih materijala u Sunčevom sustavu, ali stariji od najmlađih regija na Merkuru koje datiraju oko 3,6 milijardi godina unazad. To znači da bi mogli predstavljati rane slojeve kore Merkura, koji su kasnije uništeni nizom udara i pokriveni mlađim vulkanskim materijalom.
Ako se pokaže da dolaze upravo s tog ranog sloja, to bi značilo da smo, posve slučajno, u rukama držali komadiće Merkura kakav je postojao prije nego što su milijarde godina svemirskog bombardiranja izbrisale njegove tragove.
BepiColombo bi mogao donijeti potvrdu
Trenutno je prema Merkuru na putu europsko-japanska svemirska misija BepiColombo, koja bi trebala ući u orbitu planeta početkom 2026. godine. Ako uspije prepoznati površinski materijal koji odgovara sastavu ovih meteorita, znanstvenici bi po prvi put mogli s visokim stupnjem sigurnosti potvrditi izvor stijena koje su prešle milijune kilometara i završile na Zemlji.
Čak i ako se na kraju pokaže da ovi meteoriti nisu s Merkura, njihova sličnost s njim pruža vrijedan prozor u rane dane planeta na kojem – zbog blizine Suncu i paklenih temperatura – vjerojatno nikada nećemo moći izravno istraživati.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
