Zahvaljujući inovativnoj metodi, znanstvenici su prvi put uspjeli detaljno proučiti marsovsku ionosferu tijekom podnevnih sati — vremenskog razdoblja koje je dosad bilo izvan dosega klasičnih instrumenata.
Marsova ionosfera, gornji sloj atmosfere u kojem Sunčevo zračenje razbija atome i stvara nabijene čestice, do sada se mogla proučavati samo ujutro i predvečer. To je posljedica položaja Marsa, Zemlje i Sunca koji ograničava kut pod kojim radijski signali prolaze kroz atmosferu kad dolaze izravno s orbite prema Zemlji.
No sada su dva europska satelita — Mars Express i ExoMars Trace Gas Orbiter — prvi put nadmudrila to ograničenje. Umjesto da šalju signal prema Zemlji, znanstvenici su ga usmjerili s jedne letjelice na drugu dok je prolazila iza Marsovog horizonta. Rezultat? Signal je prošao kroz ionosferu točno usred dana — i otvorio prozor u dosad nevidljivu zonu.
Otkriveno ponašanje slojeva M1 i M2
Tijekom 71 takvog “međusobnog preleta”, znanstvenici su prikupili neprocjenjive podatke o elektronskoj gustoći i strukturi Marsove atmosfere. U čak 35 slučajeva mjerenja su obavljena bliže podnevu nego ikad ranije.
Analizom su identificirane promjene u dvama ključnim slojevima ionosfere — gornjem (M2) i donjem (M1). Suprotno dosadašnjim pretpostavkama, sloj M1 ne nestaje pod jakim podnevnim zračenjem, već ostaje stabilno prisutan. Štoviše, gustoća elektrona u sloju M2 varira mnogo manje tijekom dana nego što se ranije mislilo.
Drugim riječima: Marsova atmosfera ponaša se složenije i dinamičnije nego što su pokazivali prijašnji modeli temeljeni na klasičnim metodama.
Još jedno iznenađenje stiglo je iz temperaturnih analiza. Ispostavilo se da najviša temperatura ionosfere nije zabilježena u podne, već — kako Sunce tone prema horizontu. Zvuči nelogično, ali objašnjenje je elegantno.
Simulacije temeljene na klimatskom modelu Marsa sugeriraju da nisu Sunčeve zrake te koje izravno zagrijavaju gornje slojeve atmosfere, nego vjetrovi koji prenose toplinu iz nižih dijelova. Radi se o vertikalnim i horizontalnim strujanjima zraka koja, poput toplinskih valova, prenose energiju neovisno o položaju Sunca.
Iako sve ovo zvuči kao znanost za stručnjake, otkrića imaju vrlo praktičnu svrhu. Ionosfera Marsa utječe na rad radijskih signala koje koriste svemirske letjelice za komunikaciju. Ako točno znamo kako se ona mijenja tijekom dana, možemo bolje planirati buduće misije — pogotovo one s ljudskom posadom.
Zahvaljujući dvama europskim satelitima, znanstvenici su prvi put uspjeli “zaviriti” u dio Marsove atmosfere koji je prije bio nevidljiv. Time su pokazali da Marsova atmosfera nije ni jednostavna ni dosadna — nego puna iznenađenja koja tek trebamo otkriti.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
