Na jugozapadu Kine, u očuvanim glinenim slojevima, otkriveno je 35 iznenađujuće dobro sačuvanih drvenih alata starih više od 300.000 godina. Iako izrađeni od propadljivog materijala, nevjerojatno su dobro očuvani. Njihova složenost, precizna obrada i raznolika namjena radikalno mijenjaju dosadašnje shvaćanje rane ljudske tehnologije u istočnoj Aziji.
Za razliku od tipičnih paleolitičkih nalazišta gdje dominiraju kameni alati, lokalitet Gantangqing u kineskoj pokrajini Yunnan otkriva potpuno drukčiju sliku: ljudi su ovdje izrađivali funkcionalne, specijalizirane alate od drva. Neki su služili za kopanje, drugi za rezanje korijenja biljaka, a poneki imaju oblik i veličinu koji zbunjuju znanstvenike. Dva najmanja predmeta zasad ostaju bez jasne identifikacije – možda su bila šila, ali to zasad ostaje pretpostavka.
Većina alata izrađena je od meke borovine, iako su neki načinjeni od tvrđih vrsta drva. Unatoč očekivanjima, nijedan nije od bambusa – što pobija dugogodišnju “hipotezu o bambusu” prema kojoj su rani ljudi u istočnoj Aziji izrađivali alate isključivo od bambusa, pa zato nije sačuvan organski materijal.
Najstariji drveni alati u Aziji
Ovo je prvi put da je netko u istočnoj Aziji dokumentirao drvene alate iz razdoblja srednjeg pleistocena. Raniji takvi nalazi dolazili su gotovo isključivo iz Afrike i zapadne Europe – primjerice, koplja iz Schöningena u Njemačkoj, međusobno spojeni drveni balvani iz Zambije, ili alati za kopanje iz Izraela i Italije.
U Gantangqingu je ukupno pronađeno preko tisuću komada drva. No samo je 35 prepoznato kao funkcionalno oblikovani alati. Veći predmeti, poput dvostrano zašiljenih štapova, najvjerojatnije su služili za iskopavanje jestivih biljaka iz tla. Manji predmeti s oštrim završecima mogli su biti korišteni za rezanje korijenja ili slične radnje vezane uz sakupljanje hrane.
Nevjerojatno očuvanje u glinenim slojevima
Iako je lokalitet prvi put zabilježen još 1984., sustavna iskapanja pokrenuta su tek 1989., a ključna otkrića stigla su između 2014. i 2019. godine. Tijekom tih godina otvorene su četiri jame duboke između 3,5 i 7 metara, u kojima su istraživači pronašli ne samo drvene alate, već i fosilizirane životinjske i biljne ostatke.
Zahvaljujući debelim slojevima sivosmeđe gline, organski je materijal ostao izvan dosega kisika i mikroorganizama – što je ključni razlog ovako dobre očuvanosti. Za precizno datiranje korišten je niz metoda: analiza zuba izumrlih životinja, paleomagnetizam i optička luminescencija kalijevih feldspata. Dobiveni raspon starosti – između 361.000 i 250.000 godina – čini ovaj nalaz jedinstvenim u azijskom kontekstu.
Fokus na biljnu hranu, a ne na lov
Za razliku od europskih lokaliteta iz istog razdoblja, gdje su kamena i drvena koplja jasno povezana s lovom na krupnu divljač, Gantangqing prikazuje drukčiju strategiju preživljavanja. Alati su uglavnom prilagođeni za rad sa zemljom i biljkama, što ukazuje na to da su ljudi ovdje možda već razvili sustavniji pristup iskorištavanju podzemnih biljnih resursa.
“Dok europska nalazišta poput Schöningena pokazuju lovačku kulturu orijentiranu na velike sisavce, ovdje vidimo nešto sasvim drugo – usredotočenost na biljnu prehranu u suptropskom okolišu,” kaže profesor Bo Li, koautor studije sa Sveučilišta Wollongong u Australiji.
Prema njegovim riječima, razina obrade alata, tragovi korištenja i njihova funkcionalna raznolikost svjedoče o “planiranju, prilagodbi i vještini koju dosad nismo povezivali s ranim ljudima u ovom dijelu svijeta.”
Izrađeni na licu mjesta – ili doneseni izdaleka?
Znanstvenici su pronašli i kamene ulomke koji sugeriraju da su manji drveni alati izrađivani na licu mjesta, dok su veći vjerojatno doneseni iz drugih dijelova regije. Jedna hipoteza glasi da su ljudi koristili drvo jer lokalno nisu imali pristup pogodnom kamenu. No podjednako je moguće da im kamen jednostavno nije bio potreban – njihovi su drveni alati već bili dovoljno učinkoviti.
“Postojanje ovako složenih drvenih alata u srednjem pleistocenu dovodi u pitanje čitavu ideju o ‘tehnološkoj konzervativnosti’ istočnoazijskih hominina,” ističe profesor Li. “Nisu bili zaostali – bili su jednostavno drukčije prilagođeni svom okolišu.”
Kameni alati su izdržljivi, ali škrti na informacijama. Drvo je prolazno, ali kad se očuva – kao u ovom slučaju – može otkriti mnogo više. Oblik, tragovi obrade, vrsta drva i kontekst u kojem je alat pronađen daju slojevitu priču o načinu života ljudi koji su živjeli prije više od četvrt milijuna godina.
Ono što čini Gantangqing toliko važnim nije samo starost alata, nego i njihova jasno prepoznatljiva funkcija, sofisticiranost i brojnost.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
