Platon iz Atene (429.–347. pr. Kr.) jedan je od najpoznatijih filozofa svih vremena. Bio je mislilac koji je razvio “teoriju formi” i osnovao prvu akademsku instituciju. Međutim, malo znamo o njegovu životu, kao ni o tome kako je umro ili gdje je pokopan. Ipak, spektakularna nova istraživanja papirusa iz Herkulaneja, provedena u okviru projekta “Grčke filozofske škole” u Italiji, pružila su nove odgovore na ta pitanja.
Prema objašnjenju Berta van den Berga, predavača klasičnih jezika i kulture na Sveučilištu Leiden, pougljenjeni svici papirusa, otkriveni u 18. stoljeću u rimskoj vili u blizini Herkulaneja (između Napulja i Pompeja), poznatoj kao Villa dei Papyri, sadrže mnoštvo neotkrivenog znanja. Vlasnik knjižnice očito je bio veliki ljubitelj grčke filozofije, posebno one koju je zastupao Epikur, te je prikupio značajnu zbirku papirusa. Međutim, čitanje 1800 svitaka pokazalo se vrlo izazovnim. Njihova pougljenjenost nakon erupcije Vezuva 79. godine sačuvala ih je, ali su postali krhki i vrlo ih je teško odmotati.
Među tim svicima nalazi se i knjiga epikurejskog filozofa Filodema iz Gadare (1. st. pr. Kr.) o povijesti grčke filozofije, pod naslovom “Raspored filozofa”.
Hiperspektralno snimanje
Tijekom posljednja dva stoljeća, objavljivana su različita izdanja “Rasporeda filozofa“, iako su veliki dijelovi teksta ostali nečitljivi. Zahvaljujući hiperspektralnom snimanju, sada je moguće razlikovati crnu tintu od tamne površine ugljeniziranog papirusa, pa možemo pročitati oko 30% više teksta nego prije. Ovaj novootkriveni dio povijesti Platonove škole, Akademije, uključuje podatke o lokaciji grobnice Platona i njegovoj smrti oko 348. pr. Kr.
Iz drugih izvora već smo znali da je Platon pokopan negdje na prostoru Akademije, polujavnog parka izvan gradskih zidina antičke Atene, koji je Platon kupio i gdje je imao svoju školu. Iz novog izdanja papirusa, čini se da je Platon “pokopan u vrtu blizu Mouseiona”. Taj vrt bio je privatniji dio Akademije, dok se Mouseion odnosi na svetište Muza, božica glazbe i sklada, koje je Platon sam podigao.
Međutim, prije nego što ljudi požure tražiti Platonovu grobnicu, treba naglasiti oprez. Kako sam urednik teksta, talijanski klasičar Kilian Fleischer, iskreno priznaje, njegova interpretacija ključne grčke riječi etaphê (“pokopan je”) nipošto nije sigurna.
OK, što to točno znači?
Van den Berga objašnjava da lokacija u blizini muzeja bila bi izuzetno prikladna jer je glazba igrala ključnu ulogu u Platonovoj filozofiji. U svom velikom djelu Republika, Platon naglašava važnost glazbe u obrazovanju mladih. Tvrdio je da slušanje odgovarajuće vrste glazbe, posebice pravilnih ritmova, blagotvorno utječe na dušu. U svojoj posljednjoj knjizi, Zakoni, koristi izraz “mousikos anêr“, što doslovno znači “čovjek Muza,” za osobu s elitnim obrazovanjem, kakvo je promovirala Akademija.
Platonova naklonost Muzama daje dodatnu težinu Filodemovoj priči o Platonovoj smrti, još jednom dijelu papirusa koji sada možemo jasnije čitati. Prema Filodemu, na kraju života Platon je obolio od groznice i pao u delirij. Trakijska djevojka koja je svirala frulu, možda da ga utješi, pogriješila je u ritmu. Platon se tada činio osviješten, prigovarajući kako djevojka, zbog svog barbarskog podrijetla (vjerojatno misleći na to da nije Grkinja), ne može pravilno svirati.
Ovaj je dijalog razveselio Platonova pratitelja, koji je iz tog kratkog oporavka zaključio da Platon nije u kritičnom stanju. No, ubrzo nakon toga je preminuo. Ovo nije jedina priča o Platonovoj smrti. Prema Diogenu Laertiju, autoru Života znamenitih filozofa (3. st. n. e.), Platon je umro na svadbenoj gozbi ili zbog uši. Međutim, koliko je Filodemova priča, za koju nemamo drugih izvora, vjerojatna?
Postoje razlozi za sumnju. Smrt antičkih filozofa trebala je odražavati njihove živote i učenja. Ako to nije bio slučaj, potomci bi rado izmislili prikladne scene s njihovih smrtnih postelja. Tako nam ova novootkrivena priča o Platonu, koji je čak i u grozničavom stanju ostao pronicljiv sudac svega glazbenog i pravi sluga Muza, vjerojatno više govori o tome kako ga je Akademija željela zapamtiti, nego o tome kako je stvarno umro.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
