Kako zvuči život u drevnom podzemnom gradu Derinkuyu prema 3D rekonstrukciji

Zamišljate li ikada kako je zvučao život u podzemnom gradu prije tisuća godina? Što su ljudi čuli dok su kuhali, molili se ili razgovarali duboko ispod površine zemlje? Upravo na ta pitanja pokušava odgovoriti Sezin Nas, istraživačica arhitekture interijera i akustike s Istanbulske Galata sveučilišta, koristeći tehnologiju za izradu trodimenzionalne zvučne rekonstrukcije jednog od najzagonetnijih drevnih lokaliteta u Turskoj, Derinkuyu.

Drevni podzemni grad Derinkuyu, smješten u regiji Kapadokija, privukao je pažnju istraživačice još na početku njezine karijere. Grad je urezan duboko u vulkansku stijenu i proteže se kroz sedam podzemnih razina. U svom vrhuncu mogao je primiti oko 20.000 ljudi. Osim stambenih prostora, sadrži kuhinje, spremišta, crkve, škole, pa čak i ventilacijski sustav s više od 50.000 otvora i četiri glavna kanala. Sve to svjedoči o složenoj urbanoj organizaciji i prilagodbi na život ispod tla.

“U stručnoj literaturi gotovo da nema podataka o zvučnim karakteristikama podzemnih gradova,” kaže Nas. “Cilj istraživanja Derinkuyua bio je doprinijeti očuvanju kulturne baštine i istovremeno prikupiti podatke koji mogu biti korisni za dizajn budućih podzemnih urbanih prostora.”

3D rekonstrukcija zvučnog prostora drevnog podzemnog grada Derinkuyu

Da bi vjerno prikazala akustični ambijent Derinkuyua, Nas je analizirala povijest i arhitekturu grada, fokusirajući se na tri ključna prostora: crkvu, stambeni prostor i kuhinju. Detaljno su proučeni izvori zvuka, funkcije prostorija, materijali zidova i način na koji se zvuk širio kroz hodnike i tunele. Na temelju toga izrađen je 3D model koji virtualno reproducira kako bi Derinkuyu mogao zvučati dok je bio naseljen.

Posebno je zanimljiv spoj funkcionalnosti unutar arhitektonskih elemenata. Ventilacijski kanali korišteni su i za prijenos zvuka, što je omogućilo komunikaciju između razina. “Ova višenamjenska upotreba ventilacijskog sustava ističe izuzetnu konstruktivnu logiku lokaliteta i izravno utječe na akustični pejzaž prostora,” objašnjava Nas.

Svoj rad Nas je predstavila 21. svibnja na zajedničkom skupu Akustičkog društva Amerike i Međunarodnog kongresa za akustiku. Tamo je izložila kako se ovakva vrsta zvučne rekonstrukcije može koristiti kao alat za bolji uvid u prostornu organizaciju, komunikacijske navike i svakodnevni život unutar podzemnih zajednica.

“Derinkuyu se može promatrati kao interijer urbanih razmjera, što ga razlikuje od otvorenih gradskih prostora,” kaže Nas. “Slušanje rekonstruiranog zvučnog ambijenta pruža uvid u to kako je zvuk oblikovao iskustvo prostora, društvenu dinamiku i načine međusobne komunikacije.”

Ona vjeruje da se ovakvi zvučni modeli mogu koristiti i u budućnosti za bolje razumijevanje povijesnih prostora. Nada se da će zvučni pejzaži postati dio sustavne arheološke metode, jer predstavljaju važan, a često zanemaren, segment kulturne baštine.