Znanstvenici su u zabačenom dijelu Québeca otkrili stijenu staru preko 4,2 milijarde godina – najstariji poznati komad Zemljine površine.
Iako je Zemlja stara oko 4,5 milijardi godina, gotovo ništa od njene prvotne površine nije preživjelo sve što se u međuvremenu dogodilo – udare asteroida, valove vulkanske lave, raspuknuća kontinenata i milijarde godina erozije. No u zabačenoj geološkoj formaciji na istoku Kanade – poznatoj kao Nuvvuagittuq Greenstone Belt – znanstvenici su pronašli nešto iznimno: komad kore za koji vjeruju da potječe iz samog početka formiranja planeta.
Riječ je o Hadiju – razdoblju između 4,6 i 4 milijarde godina prije današnjice, kada je Sunčev sustav još bio obavijen gustim oblacima plina i prašine.
Zemlja je tada bila mlada, nemilosrdno bombardirana svemirskim krhotinama i prekrivena magmom. Dosad su najstariji sačuvani materijali iz tog vremena dolazili iz svemira – meteoriti i uzorci Mjesečeve kore.
Znanstvenik koji nije htio odustati
Kanadski geolog Jonathan O’Neil sa Sveučilišta u Ottawi već godinama vjeruje da negdje na Zemlji mora postojati netaknuti ostatak iz doba Hadija. Još 2008. je, zajedno s istraživačkim timom, objavio studiju u kojoj tvrdi da su stijene iz pojasa Nuvvuagittuq ostaci iz vremena kada je planet bio tek u povojima. Te su stijene nekada činile golemu rijeku lave, koja se s vremenom ohladila i pretvorila u vulkanski bazalt.
Njegova hipoteza odmah je naišla na skeptike. Neki su geolozi tvrdili da stijene nisu starije od 3,8 milijardi godina, što ih stavlja tek u arhaik – razdoblje nakon hadeja. Za usporedbu, poznata formacija Acasta gneis na sjeverozapadu Kanade također datira s kraja Hadija, ali nikad nije predstavljala jasan dokaz postojanja netaknute izvorne kore.
Otkriće u tragovima drevnih metala
O’Neil je odlučio zaobići standardni pristup. Umjesto da analizira cirkone – kristale koji se najčešće koriste za određivanje starosti stijena – njegov je tim pažnju usmjerio na izotope samarija i neodimija prisutne u bazaltu. Samarij je metal koji lako oksidira pri kontaktu s atmosferom i vremenom potpuno nestane iz stijene, no za sobom ostavlja kemijski trag: izotope neodimija, u koje se raspada.
Analizom dvaju različitih lanaca raspada – jednog koji se još događa i drugog koji je odavno prestao – istraživači su došli do istog rezultata: stijena potječe iz vremena prije 4,16 milijardi godina.
“Podudarnost između aktivnog i izumrlog radioaktivnog sustava u stijenama nastalima iz istog magmatskog izvora snažan je dokaz da su stijene iz pojasa Nuvvuagittuq ostatak iz doba Hadija,” navode autori studije objavljene u časopisu Science.
Je li komad pradavne Zemlje završio na Mjesecu?
Ako je fragmenat iz doba Hadija preživio zakopan duboko u kanadskoj stijeni, moguće je da se drugi dijelovi nalaze mnogo dalje – možda čak i na Mjesecu. Prema jednoj teoriji, prije oko 4,4 milijarde godina sudar s objektom veličine Marsa izbacio je dio Zemljine površine u svemir i formirao naš prirodni satelit.
Za razliku od Zemlje, Mjesečeva površina ostala je geološki gotovo nepromijenjena milijardama godina. Ako su komadi izvorne kore završili ondje, možda još uvijek leže netaknuti – kao fosilizirani fragmenti mladog planeta.
Upravo zato znanstvenici s uzbuđenjem gledaju prema budućim misijama u sklopu NASA-inog programa Artemis, koji planira vratiti astronaute na Mjesec. Među mnogim ciljevima, jedan je i potraga za materijalima koji bi mogli ispričati priču staru koliko i sama Zemlja.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
