Nedavno sekvenciranje DNK donijelo je revolucionarne uvide u život jednog od posljednjih pripadnika neandertalaca, pružajući nove perspektive na njihovo izumiranje i povijest čovječanstva. Otkriće ostataka ovog drevnog ljudskog rođaka, kojeg su znanstvenici simbolično nazvali Thorin po liku iz Tolkienovog Hobita, izazvalo je značajnu raspravu u antropološkim krugovima.
Otkriće u špilji Grotte Mandrin
Godine 2015., paleontolog Ludovic Slimak i njegov tim otkrili su fascinantno arheološko nalazište u špilji Grotte Mandrin, smještenoj u dolini rijeke Rhône u Francuskoj. Istraživanje koje je započelo još 1998. godine kulminiralo je pronalaskom fragmenta neandertalske čeljusti. Tijekom sljedećih godina, Slimak je sa svojim timom nastavio istraživanja, postupno pronalazeći dodatne ostatke i uspješno rekonstruirajući život ovog drevnog pojedinca. Prema Slimakovim riječima, ovaj neandertalac živio je prije otprilike 42.000 godina, u periodu neposredno prije izumiranja neandertalaca.
Slimak je odlučio nazvati pronađenog neandertalca Thorin, inspiriran Thorinom Hrastoštitom, posljednjim kraljem patuljaka iz Hobita. Kako je pojasnio u intervjuu za IFLScience, “Thorin neandertalac također predstavlja kraj jedne loze, posljednjeg predstavnika jednog načina ljudskog postojanja.”
Ime Thorin naglašava simboličku važnost ovog neandertalca – on je bio posljednji član vrste koja se borila za opstanak dok su Homo sapiensi istovremeno napredovali. Nedavna analiza Thorinovog genoma, objavljena u časopisu Cell Genomics, potvrdila je Slimakove sumnje da je njegova populacija bila genetski izolirana nevjerojatnih 50.000 godina. Iako su druge neandertalske grupe živjele relativno blizu, nije bilo genetske razmjene među njima. Jedan od najupečatljivijih zaključaka genetske analize bila je visoka razina homozigotnosti, znak čestog ukrštanja unutar izolirane populacije. Ova genetska izoliranost, kao i nedostatak ukrštanja s Homo sapiensom, ukazuje na specifičnu i odvojenu lozu.
Preispitivanje izumiranja neandertalaca
Ovo otkriće potaknulo je Slimaka i njegove kolege na preispitivanje dugogodišnjih teorija o izumiranju neandertalaca. Otkrivena činjenica da populacije koje su bile udaljene samo dva tjedna hoda nisu međusobno komunicirale niti dijelile genetski materijal, ukazuje na mnogo složeniji proces izumiranja neandertalaca nego što se prethodno mislilo. Slimak ističe kako će ovo otkriće temeljno promijeniti naš pogled na njihov nestanak: “Sve mora biti ponovno napisano,” tvrdi.
Thorinova genetska izolacija postavlja mnoga pitanja o tome kako su male, fragmentirane skupine neandertalaca opstajale, odvojene od šireg genskog bazena. Jesu li postojale ekološke barijere, društvene podjele ili neki drugi faktori koji su sprječavali ukrštanje? Što nam ovo govori o evolucijskim pritiscima koji su oblikovali razvoj modernih ljudi?
Thorinova priča nije samo priča o jednom neandertalcu, već dio šireg narativa o ljudskoj evoluciji i o tome kako su izolacija i preživljavanje bili povezani u našem prapovijesnom svijetu. Ova revolucionarna istraživanja otvaraju vrata daljnjim analizama genetskog sastava drugih izoliranih neandertalskih populacija. Postoje li i drugi neandertalci koji su živjeli u sličnoj izolaciji? Kako bi to moglo utjecati na naše razumijevanje ljudske migracije i opstanka?
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
