Zemljina atmosfera je toliko masivna da okružuje Mjesec.
Nije da nismo sletjeli na Mjesec i nije da nismo otišli u svemir. Međutim, istraživači su otkrili da se najudaljeniji dio atmosfere našeg planeta proteže daleko izvan mjesečeve orbite – gotovo dvostruko dalje od Mjesečeve udaljenosti. To znači da je Zemljina atmosfera tako masivna, da obuhvaća Mjesec.
Otkriće napravljeno promatranjem ESA / NASA-inih opservatorija za solarno-heliosferu SOHO, pokazuje da plinoviti sloj koji se obavija oko Zemlje doseže do 630 000 km ili 50 puta više od promjera našeg planeta.
“Mjesec leti kroz Zemljinu atmosferu”, kaže Igor Baliukin iz ruskog Instituta za svemirska istraživanja, vodeći autor rada koji je predstavio rezultate.
Ilustracija (ne u mjerilu) geocorone.
Izvor: ESA. pic.twitter.com/mRHF35K8Q7— Kozmos.hr (@KozmosHr) May 18, 2021
“Nismo bili svjesni toga dok nismo pogledali opažanja koja je prije više od dva desetljeća izvršila svemirska letjelica SOHO.”
Tamo gdje se naša atmosfera stapa u svemir, postoji oblak atoma vodika koji se naziva geocorona. Jedan od instrumenata svemirskih letjelica, SWAN, koristio je svoje osjetljive senzore kako bi ušao u trag vodikovom potpisu i precizno otkrio koliko su udaljene same periferije geocorone.
https://kozmos.hr/dio-vode-na-mjesecu-stvorio-je-nas-planet/
Ta su se promatranja mogla provoditi samo u određeno doba godine kada su se Zemlja i njena geokorona pojavili za promatranje SWAN-om.
Za planete s vodikom u svojim eksosferama vodena para često se vidi bliže njihovoj površini. To je slučaj za Zemlju, Mars i Veneru.
“Ovo je posebno zanimljivo kada se traže planeti s potencijalnim rezervoarima vode izvan našeg Sunčevog sustava”, objašnjava Jean-Loup Bertaux, koautor i bivši glavni istraživač SWAN-a.
Prvi teleskop na Mjesecu, koji su postavili astronauti Apolla 16 1972. godine, snimio je evokativnu sliku geokorone koja okružuje Zemlju i blistavo svijetli u ultraljubičastom svjetlu.
Geocorona s Mjeseca.Izvor: NASA. pic.twitter.com/MvTc4PgDRh
— Kozmos.hr (@KozmosHr) May 18, 2021
“U to vrijeme astronauti na mjesečevoj površini nisu znali da se zapravo nalaze u predgrađu geocorone”, kaže Jean-Loup.
Oblak vodika
Sunce komunicira s atomima vodika kroz određenu valnu duljinu ultraljubičastog svjetla nazvanu Lyman-alfa, koju čestice mogu apsorbirati i emitirati. Budući da ovu vrstu svjetlosti apsorbira Zemljina atmosfera, ona se može promatrati samo iz svemira.
Zahvaljujući svojoj ćeliji za apsorpciju vodika, SWAN instrument mogao je selektivno izmjeriti Lyman-alfa svjetlost iz geocorone i odbaciti atome vodika dalje u međuplanetarni prostor.
Nova studija otkrila je da sunčeva svjetlost komprimira atome vodika u geokoroni na Zemljinoj strani, a također stvara područje povećane gustoće na noćnoj strani. Gušće dnevno područje vodika i dalje je relativno rijetko, sa samo 70 atoma po kubičnom centimetru na 60 000 kilometara iznad Zemljine površine i oko 0,2 atoma na Mjesečevoj udaljenosti.
“Na Zemlji bismo to nazvali vakuumom, pa ovaj dodatni izvor vodika nije dovoljno značajan da bi olakšao istraživanje svemira”, kaže Igor.
SOHO promatranje geocorone.
Izvor: ESA / NASA / SOHO / SWAN; I. Baliukin i sur. (2019.). pic.twitter.com/m8D2y7L6iU— Kozmos.hr (@KozmosHr) May 18, 2021
Dobra vijest je da ove čestice ne predstavljaju nikakvu prijetnju putnicima u svemiru u budućim misijama s posadom u orbiti oko Mjeseca.
“Uz geokoronu je povezano i ultraljubičasto zračenje, jer atomi vodika raspršuju sunčevu svjetlost u svim smjerovima, ali utjecaj na astronaute u mjesečevoj orbiti bio bi zanemariv u usporedbi s glavnim izvorom zračenja – Suncem”, kaže Jean-Loup Bertaux.
S negativne strane, Zemljina geokorona mogla bi ometati buduća astronomska promatranja provedena u Mjesečevoj blizini.
“Svemirski teleskopi koji promatraju nebo u ultraljubičastim valnim duljinama kako bi proučavali kemijski sastav zvijezda i galaksija morali bi to uzeti u obzir”, dodaje Jean-Loup.
Pokrenuta u prosincu 1995. godine, svemirska zvjezdarnica SOHO proučavala je Sunce, od njegove duboke jezgre do vanjske korone i sunčevog vjetra, više od dva desetljeća. Satelit kruži oko prve Lagrangeove točke (L1), nekih 1,5 milijuna kilometara od Zemlje prema Suncu.
Ovo je mjesto dobro za promatranje geocorone izvana. SOHO-ov instrument SWAN snimio je Zemlju i njezinu proširenu atmosferu u tri navrata između 1996. i 1998.
Jean-Loup i Igorov istraživački tim u Rusiji odlučili su preuzeti ovaj niz podataka iz arhiva za daljnju analizu. Ovi jedinstveni pogledi na cijelu geokoronu, kako se vide iz SOHO-a, sada bacaju novo svjetlo na Zemljinu atmosferu.
“Podaci arhivirani prije mnogo godina često se mogu iskoristiti za novu znanost”, kaže Bernhard Fleck, znanstvenik projekta ESA SOHO.
“Ovo otkriće ističe vrijednost podataka prikupljenih prije više od 20 godina i izuzetne performanse SOHO-a.”
Ovaj se članak izvorno pojavio na ESA. Daljnji materijali za čitanje i izvori mogu se naći u ovom članku.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
