Novo istraživanje provedeno u Tanzaniji otkriva da čimpanze ne koriste bilo koji štap za vađenje termita, već pažljivo biraju biljke čije karakteristike odgovaraju toj svrsi. Znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu, predvođeni dr. Alejandrom Pascual-Garrido, proučavali su ponašanje čimpanzi u Nacionalnom parku Gombe i otkrili da te životinje koriste tanke, savitljive dijelove biljaka koje su idealne za precizno vađenje insekata iz njihovih podzemnih tunela. Takvo ponašanje daje uvid u to kako su rani ljudi možda razvili vlastite alate koristeći propadljive materijale koji se ne nalaze u arheološkim zapisima.
Tijekom terenskog istraživanja tim je koristio uređaj za mjerenje savitljivosti biljaka kako bi usporedio vrste koje čimpanze koriste sa sličnim biljkama koje ne pokazuju znakove uporabe. Pokazalo se da su biljke koje čimpanze izbjegavaju i do 175 posto krutije od onih koje redovito odabiru, što sugerira da životinje instinktivno prepoznaju koje biljke imaju odgovarajuća mehanička svojstva. Najsavitljivije biljke često su se nalazile upravo uz termitnjake i pokazivale su tragove uporabe, što dodatno potvrđuje selektivni pristup.
Uvid u rani razvoj tehnologije kod ljudi
Dr. Pascual-Garrido ističe da je riječ o prvom jasno dokumentiranom dokazu da divlje čimpanze biraju alatne materijale na temelju specifičnih svojstava, a ne slučajno. Alati izrađeni od biljke Grewia, koja pripada obitelji sljezova, primijećeni su i kod čimpanzi udaljenih tisućama kilometara, što upućuje na mogućnost postojanja šireg kulturnog obrasca ponašanja. Takvo ponašanje moglo bi biti temelj ranih tehnoloških koraka kod ljudskih predaka.
Adam van Casteren iz Instituta Max Planck naglašava da ovo otkriće ima važne implikacije za razumijevanje razvoja alata kod ranih ljudi. Iako se drveni alati rijetko sačuvaju, osnovna načela njihove izrade – poput razumijevanja savitljivosti i izdržljivosti – univerzalna su i kroz vrijeme i kroz vrste. Promatranje ponašanja čimpanzi danas omogućuje znanstvenicima jedinstven pogled u prošlost, gdje bi slični izbori materijala mogli igrati ključnu ulogu u ljudskoj evoluciji.
Istraživanje otvara i pitanja o prijenosu znanja među čimpanzama: uče li mladi promatrajući starije članove zajednice, postoji li sustav učenja koji se održava kroz generacije i koliko je sličan onome kod ljudi. Odgovori na ta pitanja mogli bi približiti granicu između životinjskog ponašanja i ranih oblika ljudske kulture.
