Lunar Gateway, planirana svemirska postaja koja će kružiti oko Mjeseca, ključni je dio NASA-inog programa Artemis. Cilj Artemisa je povratak ljudi na Mjesec, uspostava trajne prisutnosti radi znanstvenih i komercijalnih svrha te, konačno, priprema za put na Mars. Međutim, ova modularna svemirska postaja sada se suočava s ozbiljnim kašnjenjima, zabrinutošću oko troškova i potencijalnim rezovima u američkom financiranju. To otvara temeljno pitanje: je li orbitalna svemirska postaja doista nužna za postizanje lunarnih ciljeva, uključujući one znanstvene?
Kako objašnjava Berna Akcali Gur, predavačica svemirskog prava na Sveučilištu Queen Mary u Londonu, prijedlog proračuna američkog predsjednika za 2026. godinu pokušao je u potpunosti ukinuti projekt Gateway. Iako je snažan otpor unutar Senata na kraju osigurao nastavak financiranja ove lunarne ispostave, među donositeljima odluka i dalje traje žustra rasprava o njezinoj vrijednosti i nužnosti unutar šireg programa Artemis.
Otkazivanje Gatewaya otvorilo bi i dublja pitanja o budućnosti američke predanosti međunarodnoj suradnji unutar Artemisa. Time bi se riskirala erozija utjecaja SAD-a na globalna partnerstva koja će definirati budućnost istraživanja dubokog svemira.
Više od obične stanice
Gateway je dizajniran da podrži te ambicije djelujući kao točka okupljanja za posade i robotske misije (poput lunarnih rovera), kao platforma za znanstvena istraživanja te kao poligon za testiranje tehnologija ključnih za slanje ljudi na Mars. Riječ je o istinskom međunarodnom pothvatu. Uz NASA-u, u projektu sudjeluju četiri međunarodna partnera: Kanadska svemirska agencija (CSA), Europska svemirska agencija (ESA), Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA) i Svemirski centar Mohammed Bin Rashid iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Većina komponenti koje su doprinijeli ovi partneri već je proizvedena i isporučena u SAD na integraciju i testiranje. No, projekt je pogođen rastućim troškovima i stalnim raspravama o njegovoj vrijednosti. Ako bi bio otkazan, američko napuštanje “najmeđunarodnijeg” dijela programa Artemis, u trenutku kada je povjerenje u takve saveze pod neviđenim pritiskom, moglo bi imati dalekosežne posljedice.
Postaja će se sastavljati modul po modul, pri čemu svaki partner doprinosi komponentama, uz mogućnost da se s vremenom pridruže i dodatni partneri. Gateway odražava širi strateški cilj Artemisa: istraživanje Mjeseca kroz partnerstva s industrijom i drugim nacijama, čime se dijele financijski troškovi, umjesto da SAD djeluje kao usamljeni igrač. Ovo je posebno važno u kontekstu jačanja konkurencije, prvenstveno s Kinom.
Geopolitička vaga na Mjesecu
Kina i Rusija razvijaju vlastiti multinacionalni lunarni projekt, površinsku bazu nazvanu Međunarodna lunarna istraživačka stanica (ILRS). Gateway bi u tom kontekstu mogao djelovati kao važna protuteža, pomažući u učvršćivanju američkog vodstva na Mjesecu.
U svojih četvrt stoljeća rada, Međunarodna svemirska postaja (MSP) ugostila je više od 290 ljudi iz 26 zemalja, uz svojih pet međunarodnih partnera, uključujući Rusiju. U tom jedinstvenom laboratoriju provedeno je više od 4000 eksperimenata. Godine 2030. MSP bi trebale zamijeniti zasebne privatne i nacionalne svemirske postaje u niskoj Zemljinoj orbiti. U tom smislu, Lunar Gateway bi mogao ponoviti stratešku, stabilizirajuću ulogu među različitim nacijama koju je Međunarodna svemirska postaja igrala desetljećima.
Međutim, ključno je pažljivo ispitati odgovara li strateška vrijednost Gatewaya njegovoj operativnoj i financijskoj izvedivosti. Moglo bi se tvrditi da ostatak programa Artemis ne ovisi o lunarnoj svemirskoj postaji, zbog čega je njezino opravdanje sve teže braniti. Neki kritičari fokusiraju se na tehničke probleme, drugi tvrde da je izvorna svrha Gatewaya izblijedjela, dok treći smatraju da se lunarne misije mogu odvijati i bez orbitalne ispostave.
Održivo istraživanje ili nepotreban trošak?
Zagovornici, s druge strane, ističu da Lunar Gateway nudi ključnu platformu za testiranje tehnologije u dubokom svemiru, omogućujući održivo istraživanje Mjeseca, potičući međunarodnu suradnju i postavljajući temelje za dugoročnu ljudsku prisutnost i ekonomiju na Mjesecu. Rasprava se sada fokusira na to postoje li učinkovitiji načini za postizanje tih ciljeva.
Unatoč neizvjesnostima, komercijalni i nacionalni partneri ostaju posvećeni ispunjavanju svojih obveza. ESA isporučuje Međunarodni modul za stanovanje (IHAB) uz sustave za punjenje gorivom i komunikaciju. Kanada gradi robotsku ruku Gatewaya, Canadarm3, UAE proizvodi zračnu komoru, a Japan doprinosi sustavima za održavanje života i stambenim komponentama.
S američke strane, tvrtka Northrop Grumman odgovorna je za razvoj stambeno-logističke ispostave (Halo), dok će američka tvrtka Maxar izgraditi element za napajanje i pogon (PPE). Značajan dio ovog hardvera već je isporučen i prolazi kroz integraciju i testiranje.
Najodgovorniji put naprijed
Ako projekt Gateway završi, najodgovorniji put naprijed – kako bi se izbjeglo obeshrabrivanje budućih suradnika na projektima Artemis – bio bi uspostaviti jasan plan za prenamjenu hardvera za druge misije. Otkazivanje bez takve strategije riskira stvaranje vakuuma koji bi suparničke koalicije mogle iskoristiti. No, to bi također moglo otvoriti vrata novim alternativama, potencijalno uključujući i onu koju bi predvodila ESA.
ESA je potvrdila svoju predanost Gatewayu čak i ako SAD na kraju preispita svoju ulogu. Za nove svemirske nacije, pristup takvoj ispostavi pomogao bi u razvoju njihovih sposobnosti u istraživanju. Taj se pristup izravno prevodi u geopolitički utjecaj.
Svemirski pothvati su skupi, rizični i često ih je teško opravdati javnosti. Ipak, održivo istraživanje izvan Zemljine orbite zahtijevat će dugoročan, suradnički pristup, a ne niz izoliranih misija. Ako Gateway više nema tehničkog ili operativnog smisla za SAD, njegovi bi se benefiti mogli ostvariti kroz drugi projekt. To bi moglo biti locirano na površini Mjeseca, integrirano u misiju na Mars ili bi moglo poprimiti potpuno novi oblik. No, ako SAD odbaci vrijednost Gatewaya kao dugoročne ispostave bez osiguravanja očuvanja njegovih širih benefita, riskira propuštanje prilike koja će oblikovati dugoročni utjecaj na međunarodno povjerenje, vodstvo i budući oblik suradnje u svemiru.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
