Mississippijsko blato otvara prozor u formaciju golemih ledenih pokrova Antarktike prije 34 milijuna godina.
U značajnom otkriću, jezgre blata izvađene iz Mississippija pružile su nove uvide u formaciju ogromnih ledenih pokrova Antarktike otprilike prije 34 milijuna godina.
Od toploga do hladnog
Prelazak Zemlje iz tropske Eocene epohe u hladniju Oligocenu pokazuje da Eocensko doba nije imalo trajni led, dok je početna faza Oligocena imala ledeni pokrov veći od današnjeg za čak 25%.
Ova ekspanzija ledenog pokrova tijekom prijelaza iz Eocena u Oligocen uzrokovala je impresivan pad razine mora od 40 metara, otkrivajući ogromne površine zemlje prethodno pod vodom zbog povlačenja obale.
Veliki pad razine mora pokrenuo je značajan prijenos ugljika iz obalnih sedimenta u atmosferu, pokazuje analiza drevnog blata iz Jacksona, Mississippi. “Mississippijsko blato pružilo je odgovore o monumentalnoj ekspanziji leda na Antarktici”, kaže Tom Dunkley Jones sa Sveučilišta u Birminghamu, UK.
Formacija ovih ledenih pokrova povezana je s dugoročnim ukopavanjem ugljika u sedimente, osiguravajući njegovo uklanjanje iz atmosfere gdje pojačava zadržavanje topline.
Smanjeni ugljik u atmosferi pokrenuo je prelazak Zemlje na hladniju klimu koju doživljavamo posljednjih 34 milijuna godina. To je dovelo do rasta velikih ledenih pokrova na Antarktici, što je doprinijelo globalnom padu razine mora.
Međutim, ovo brzo hlađenje bilo je prebrzo za mnoge vrste, što je dovelo do masovnog izumiranja. Ovo razdoblje također nosi naslov “Grande Coupure”, francuski izraz koji znači “veliki rez”.
Dunkley Jones naglašava: “Prijelaz iz Eocena u Oligocen predstavlja ključni klimatski hlađenje koji je snažno utjecao na povijest Zemlje.”
Kontraefekt
Iznenađujuće, ovo hlađenje je donekle bilo neutralizirano. Povlačenje mora otkrilo je ogromna obalna područja sedimenta koja su bila izložena intenzivnoj eroziji. Sušenje ovih mangrovnih područja dovelo je do oslobađanja velikih količina CO2 od strane mikroba, uzrokujući privremeni zastoj u trendu hlađenja.
“Ovo oslobađanje CO2 djelovalo je kao kratkotrajna prepreka ukupnom trendu hlađenja, posebno oko sliva rijeka Mississippija”, dodaje Dunkley Jones.
Iako prijenos ugljika iz ovih sedimenta nije spriječio hlađenje planete prema Oligocenu, on osvjetljava složene mehanizme ovog sustava.
Kirsty Edgar, još jedna istraživačica sa Sveučilišta u Birminghamu, kaže: “Naši nalazi pružaju jedinstven uvid u tijesnu vezu između klime Zemlje, biosfere i ugljičnog ciklusa.”
Istraživački tim, proučavajući morske gline duboko na 137 metara, povezao je ove podatke s nalazima iz Tihog oceana. Ova korelacija pomogla je istaknuti akumulaciju sedimenta dugoročno, omogućujući im da odrede vremenski okvir pada razine mora i formacija ledenih pokrova.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
