Svemirski teleskop Hubble otkrio je fragmente ledenog objekta koji se talože na površini bijelog patuljka udaljenog 260 svjetlosnih godina od nas. Riječ je o rijetkoj pojavi koja pruža uvid u sastav tijela sličnih Plutonu u drugim planetarnim sustavima.
Astronomi su pomoću svemirskog teleskopa Hubble otkrili fragmente tijela nalik Plutonu koji padaju na bijelog patuljka, kompaktan ostatak zvijezde slične Suncu. Taj zgusnuti objekt zadržao je polovicu Sunčeve mase, ali veličinom odgovara Zemlji. Istraživači pretpostavljaju da je patuljasti planet formiran u vanjskom dijelu sustava, a nakon što je središnja zvijezda prešla u fazu bijelog patuljka, gravitacija ga je razlomila i počela privlačiti.
Ovo je prvi put da su znanstvenici zabilježili bijelog patuljka kako nakuplja fragmente patuljastog planeta iz vlastitog vanjskog pojasa, sličnog Kuiperovu
Pomoću instrumenta Cosmic Origins Spectrograph na teleskopu Hubble, istraživački tim analizirao je sastav tvari koje se talože na površini bijelog patuljka. Utvrđeno je da su fragmenti u velikoj mjeri građeni od vodenog leda, uz prisutnost kisika, ugljika, sumpora i — što je posebno značajno — dušika.
“Nismo očekivali pronaći vodu ni druge hlapljive tvari,” rekla je Snehalata Sahu sa Sveučilišta Warwick, voditeljica studije. “Objekti tog tipa obično napuste sustav u ranijim fazama, dok matična zvijezda još prelazi u bijelog patuljka. No ovdje jasno detektiramo materijal bogat ledom i drugim hlapljivim spojevima.”
Rekordan udio dušika
Otkrivena količina dušika najveća je ikada zabilježena u ostacima akumuliranima oko bijelog patuljka. Budući da se zna kako je površina Plutona prekrivena dušikovim ledom, istraživači pretpostavljaju da je i ovo tijelo imalo sličnu geološku građu.
“Pretpostavljamo da su ostaci koje vidimo fragmenti kore i plašta patuljastog planeta,” dodala je Sahu.
Zbog veličine i sastava, objekt nije bio običan komet, već znatno masivnije tijelo, moguće jedan od patuljastih planeta koji se formirao na rubovima sustava.
U vidljivom spektru, bijeli patuljak izgleda uobičajeno. Međutim, Hubbleova osjetljivost na ultraljubičasto zračenje omogućila je detekciju hlapljivih tvari koje bi inače ostale neprimijećene.
“Bez ultraljubičastih podataka, ovakav bi proces ostao nevidljiv,” rekla je Sahu.
Ovo otkriće još jednom potvrđuje ključnu ulogu Hubblea u razumijevanju ostataka planetarnih sustava nakon smrti zvijezda.
Scenarij budućnosti našeg Sunčevog sustava
Bijeli patuljak u ovom istraživanju udaljen je oko 260 svjetlosnih godina. Prije kraja životnog ciklusa, vjerojatno je imao sustav planeta i ledenih tijela, slično Sunčevu sustavu. Kada Sunce jednoga dana postane bijeli patuljak, isti bi proces mogao zadesiti objekte u našem Kuiperovu pojasu.
“Ako neka izvanzemaljska civilizacija u dalekoj budućnosti promatra Sunčev sustav, mogli bi vidjeti slične ostatke oko našeg bijelog patuljka,” kaže Sahu.
Tim planira koristiti svemirski teleskop James Webb za promatranje istog sustava u infracrvenom području. Cilj je detekcija dodatnih molekularnih spojeva poput vodene pare i ugljika, koji bi pružili još precizniji uvid u sastav objekta.
Sahu također prati međuzvjezdani objekt 3I/ATLAS, s posebnim zanimanjem za njegov kemijski sastav, osobito udio vode, jer bi to moglo pomoći u razumijevanju načina prijenosa vode na stjenovite planete.
“Takve studije omogućuju dublje razumijevanje procesa formiranja planeta i potencijalne prisutnosti vode u nastanjivim zonama,” zaključuje Sahu.
Boris Gänsicke sa Sveučilišta Warwick, trenutačno gostujući znanstvenik na Institutu za astrofiziku Kanarskih otoka (IAC), vodio je Hubbleov program u okviru kojeg je otkriće napravljeno.
“Promatrali smo više od 500 bijelih patuljaka s pomoću Hubblea. Naučili smo mnogo o fragmentima planeta, no ovo je prvi sustav s objektima koji podsjećaju na tijela iz zaleđenih dijelova Sunčevog sustava,” izjavio je Gänsicke.
“Mjerenje sastava egzo-Plutona važan je korak prema razumijevanju formacije i evolucije malih tijela u svemiru.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
