Astronomi ulovili neobičan signal iz dubokog svemira

Astronomi su otkrili novi neobičan radioizvor koji šalje pravilne pulseve svakih 36 minuta, a još nitko ne zna što ga zapravo pokreće. Riječ je o objektu oznake ASKAP J142431.2–612611, skraćeno ASKAP J1424, koji je zabilježen australskim radioteleskopom Australian SKA Pathfinder. Otkriće je važno zato što pripada još uvijek slabo shvaćenoj skupini takozvanih dugoperiodičnih radio tranzijenata, objekata koji se javljaju u ritmu od nekoliko minuta do nekoliko sati i ne uklapaju se lako u postojeću sliku o poznatim izvorima radijskog zračenja.

Takvi su izvori tek nedavno prepoznati kao zasebna skupina periodičnih radioizvora. Dosadašnja opažanja upućivala su na to da bi mogli potjecati od neutronskih zvijezda iznimno snažnog magnetskog polja, poznatih kao magnetari, ili od bijelih patuljaka snažnog magnetskog polja. Ipak, unatoč tim pretpostavkama, njihova prava priroda još nije razjašnjena.

Upravo zato važnu ulogu ima ASKAP, jedan od najboljih instrumenata za lov na takve rijetke i zagonetne signale. Njegovo veliko trenutačno vidno polje omogućuje široka radijska pretraživanja neba, s dugim zadržavanjem na pojedinim područjima ili čestim ponavljanjem opažanja. Time astronomi mogu ulaziti u dio parametarskog prostora prolaznih pojava koji im je dosad uglavnom bio nedostupan.

Signal koji ne odstupa

Novi izvor otkrio je tim predvođen Joshuom Pritchardom iz australske znanstvene agencije CSIRO, u sklopu projekta “Evolutionary Map of the Universe.” ASKAP J1424 pronađen je tijekom pretrage kružno polariziranih signala u desetosatnom opažanju ASKAP-a provedenom 9. siječnja 2025.

Prema radu objavljenom 9. ožujka, izvor ima period od 2147,27 sekundi, što odgovara približno 35,79 minuta. Smješten je na maloj galaktičkoj širini, području u kojem se očekuje snažno prigušenje svjetlosti zbog međuzvjezdane tvari, što dodatno otežava pokušaje da ga se prepozna i na drugim valnim duljinama.

Ono što ASKAP J1424 čini posebno zanimljivim jest činjenica da njegov pulsni profil ostaje iznimno stabilan tijekom osmodnevnog aktivnog razdoblja. Nakon toga signal, barem prema sadašnjim opažanjima, jednostavno nestaje. Zračenje izvora pritom se kroz cijeli pulsni profil pokazalo stopostotno polariziranim, a stanje polarizacije prelazi iz eliptične u potpuno linearnu. Takvo ponašanje upućuje na vrlo uređen i snažan magnetski mehanizam, ali još ne daje konačan odgovor o tome kakav se objekt ondje zapravo nalazi.

Trag vodi prema bijelom patuljku

Analiza novih opažanja i arhivskih podataka nije otkrila nikakav optički ni infracrveni trag koji bi se mogao povezati s izvorom ASKAP J1424. Ipak, usporedba s drugim poznatim dugoperiodičnim radio tranzijentima upućuje na mogućnost da je riječ o binarnom sustavu u kojem se nalazi bijeli patuljak.

U tom tumačenju pulsna aktivnost nastaje kao posljedica magnetske interakcije, i to u trenutku kada magnetska os bijelog patuljka presiječe magnetizirani vjetar njegove pratiteljske zvijezde. Signal bi se pritom ponavljao u ritmu određenom odnosom između rotacije bijelog patuljka i orbitalnog gibanja cijelog sustava.

Zbog toga autori traže dodatna opažanja koja bi mogla otkriti o kakvom je objektu doista riječ. Posebno izdvajaju buduće praćenje u planiranoj drugoj fazi galaktičkog pregleda VAST, koje bi trebalo pokazati slijedi li ASKAP J1424 obrazac povremene aktivnosti ili je zabilježeno zračenje posljedica jednokratnog, nasumičnog događaja, poput nakupljanja plazme s pratiteljske zvijezde. Odgovor na to pitanje mogao bi pomoći astronomima da napokon jasnije odrede prirodu jedne od najzagonetnijih novih skupina radioizvora na nebu.