Dvije godine nakon prvog bljeska, isti signal pojavio se ponovno. Dolazio je iz istog dijela neba, istog izvora — i nosio isti potpis. No to nije bila pogreška instrumenta. Bila je to ista zvijezda, ponovno uhvaćena u gravitacijskoj klopci crne rupe.
Astronomi su po prvi put zabilježili zvijezdu koja je preživjela prolazak kraj supermasivne crne rupe — i učinila to dvaput. Oba su događaja izazvala gotovo identične plimne poremećaje, poznate po snažnim rendgenskim bljeskovima koji nastaju kada crna rupa uništava materiju u svojoj blizini.
Prvi bljesak, označen kao AT 2022dbl, registriran je 2022. godine. Njegova karakteristika odgovarala je djelomičnom plimnom poremećaju: situaciji u kojoj crna rupa razdere vanjske slojeve zvijezde, dok jezgra preživi. Dvije godine kasnije, u svibnju 2024., ista zvijezda ponovno je prošla kroz pericentar svoje orbite — i ponovno izazvala gotovo identičan bljesak.
Iza otkrića stoji međunarodni tim astronoma okupljen oko Sveučilišta u Tel Avivu, gdje je istraživanje započelo pod vodstvom astrofizičarke Lydije Makrygianni, danas istraživačice na Sveučilištu Lancaster. Tim je radio pod mentorstvom prof. Iaíra Arcavija, ravnatelja opservatorija Wise i profesora na Odjelu za astrofiziku u Tel Avivu. Uz njih su sudjelovali i prof. Ehud Nakar te studenti Sara Faris i Yael Dgany, kao i niz međunarodnih suradnika. Rad je objavljen u časopisa The Astrophysical Journal Letters.
Znanstvenici objašnjavaju kako se u središtu gotovo svake velike galaksije nalazi supermasivna crna rupa mase od nekoliko milijuna do nekoliko milijardi Sunaca. Iako znamo da postoje, njihov stvarni utjecaj na okolinu i način formiranja ostaje nepoznanica.
Svjetlosni tragovi iz tame
Crne rupe ne emitiraju svjetlost, što ih čini teško dostupnima za izravno promatranje. U slučaju naše galaksije, prisutnost crne rupe dokazana je promatranjem kretanja obližnjih zvijezda. No u udaljenim galaksijama takva se kretanja ne mogu pratiti.
Zato su plimni poremećaji ključni — kada zvijezda priđe preblizu crnoj rupi, njezina gravitacija ju razdere. Polovica materijala bude progutana, dok se ostatak odbaci. Prilikom pada materije u akrecijski disk nastaje snažno elektromagnetsko zračenje, koje traje nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. U tom kratkom vremenu, crna rupa postaje privremeno “vidljiva”.
Problem neobično slabih bljeskova
Zanimljivo je da su mnogi do sada zabilježeni plimni poremećaji pokazivali manju svjetlinu i nižu temperaturu od očekivane. To je bio znanstveni problem više od deset godina. Slučaj AT 2022dbl i njegovog ponovnog pojavljivanja nudi moguć odgovor: možda se ne radi o potpunom uništenju zvijezda, već o nizu djelomičnih poremećaja.
Ako je zvijezda preživjela prvi prolazak i ponovno izazvala gotovo identičan bljesak, moguće je da crne rupe “grickaju” zvijezde u više navrata, a ne da ih odmah potpuno progutaju. To znači da bi mnogi slični bljeskovi, za koje se dosad pretpostavljalo da su potpune disrupcije, zapravo mogli biti samo djelomične.
“Pravo pitanje sada je hoćemo li vidjeti treći bljesak početkom 2026.”, izjavio je prof. Arcavi. “Ako dođe do trećeg signala, to bi značilo da je i drugi prolazak bio djelomičan. A ako ne, vjerojatno je tada zvijezda konačno uništena.”
U svakom slučaju, zaključuje Arcavi, interpretacija plimnih poremećaja morat će se preispitati. Jer ako zvijezda može više puta preživjeti susret sa supermasivnom crnom rupom, onda možda ni ti gravitacijski divovi nisu toliko predvidivi kao što se dosad vjerovalo.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
