Asteroidi su prastari svemirski ostaci koji kruže našim Sunčevim sustavom, nastali prije oko 4,6 milijardi godina. Oni su poput vremenskih kapsula koje nose tragove kaotičnog doba kad su se planeti tek stvarali. Znanstvenici ih proučavaju kako bi otkrili kako je izgledao naš “kozmički kvart” u ranim danima. Najnovije istraživanje otkriva iznenađujuću vezu između dviju naizgled potpuno različitih skupina asteroida, vezu koja upućuje na to da su možda nastali iz istog dramatičnog izvora.
Otisak troilita povezuje metalne i kamene asteroide
Tim koji vodi Joe Masiero s Centra za obradu infracrvenih podataka Kalifornijskog tehnološkog instituta (Caltech) proučavao je raznolikost asteroida i naišao na nešto neočekivano. Dvije glavne skupine, sjajni metalni asteroidi (M-tipa) i silikatni, kameni asteroidi (K-tipa)m dijele istu neuobičajenu značajku na površini: tanak sloj troilita. Troilit je rijedak spoj željeza i sumpora, a ovdje djeluje kao jedinstveni “otisak prsta”.
Masiero objašnjava da je troilit toliko neuobičajen da ga znanstvenici mogu koristiti kao dokaz zajedničkog podrijetla. “Troilit je vrlo rijedak. Kada ga pronađemo na različitim objektima, to je kao da otkrijemo isti trag boje na dva različita artefakta”, kaže on.
Astronomi asteroide razvrstavaju prema načinu na koji odbijaju Sunčevu svjetlost. Tipovi se označavaju slovima poput M, C ili K, a svako slovo upućuje na različit sastav: metal, silikat ili ugljik. Asteroidi M-tipa sjaje gotovo poput ogledala zbog visokog udjela metala, dok su oni K-tipa građeni od silikatnih stijena, istog materijala od kojeg je oblikovano gotovo 95 posto Zemljine kore i plašta. Upravo taj oštar kontrast, sjajne metalne jezgre nasuprot grubim stjenovitim slojevima, čini ovo otkriće posebno zanimljivim.
Polarizacija svjetlosti otkriva skrivene slojeve
Da bi pronašli vezu između tih različitih svemirskih stijena, istraživači nisu promatrali samo boju ili sjaj asteroida. Upotrijebili su naprednu metodu mjerenja polarizacije svjetlosti, načina na koji se svjetlosni valovi usmjeravaju i odbijaju od površina. Slično kao što polarizirane sunčane naočale filtriraju odsjaj, minerali na asteroidima stvaraju jedinstvene uzorke kad se svjetlost odbija od njih.
Mjerenja su provedena pomoću instrumenta WIRC+Pol na Palomarovom opservatoriju u Kaliforniji. Dok asteroidi putuju oko Sunca, mijenja im se osvijetljenost s naše točke gledanja, slično kao što Mjesec prolazi kroz faze. Prateći promjene u polarizaciji pri različitim kutovima, tim je uspio “zaviriti” u površinske slojeve koji inače ostaju skriveni.
Rezultat je bio iznenađujući: bez obzira na razlike u unutarnjem sastavu, i metalni i kameni asteroidi prekriveni su praškastim slojem troilita. To upućuje na zajedničko podrijetlo, vjerojatno su nekada bili dijelovi većih tijela nalik protoplanetima, slojevitih poput Zemlje, s gustim metalnim jezgrama i stjenovitim plaštevima. Uništeni u ranim, nasilnim fazama povijesti Sunčeva sustava, ti su se slojevi raspali na fragmente koje danas vidimo.
Masiero dodaje da sloj troilita možda potječe s površine tih matičnih tijela, ili je nastao kao oblak prašine nakon razaranja, taložeći se na sve dijelove. U oba slučaja, riječ je o rijetkom tragovnom materijalu koji povezuje današnje asteroide s njihovim zajedničkim precima.
Ovo otkriće pokazuje koliko su asteroidi važni za razumijevanje rane povijesti Sunčeva sustava. Dok su geološki i atmosferski procesi na Zemlji izbrisali većinu tragova njezina nastanka, asteroidi su ostali netaknuti svjedoci vremena kada se Sunce i planeti tek oblikovali. Njihove površine čuvaju tragove sudara, eksplozija i procesa koji su stvorili naš kozmički dom.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
