NASA-ina misija Artemis II bit će ključni test koji će pokazati može li agencija, uz nove tehnologije, međunarodna partnerstva i obnovljenu infrastrukturu, zaista ostvariti dugoročno ljudsko istraživanje svemira izvan Zemljine orbite.
Nakon više od pola stoljeća, riječ je o misiji koja bi mogla potvrditi da je trajni povratak na Mjesec više od vizije i političkog obećanja.
Prema najnovijim planovima, NASA cilja na lansiranje u veljači 2026., dva mjeseca prije službenog roka u travnju. Taj pomak pokazuje odlučnost agencije da zadrži zamah nakon uspjeha misije Artemis I i izbjegne višegodišnje odgode koje su obilježile prethodne projekte. Ako sve bude teklo prema planu, Artemis II postat će prva misija s ljudskom posadom koja će putovati do Mjeseca još od Apolla 17 iz 1972., te prva koja će poslati astronaute dalje u svemir nego ikada prije. Ipak, iza nostalgije skriva se ozbiljan tehnički i znanstveni test: ova misija bit će dokaz sposobnosti nove generacije NASA-inih sustava za duboki svemir i generalna proba za prvo spuštanje ljudi na Mjesec nakon više od pola stoljeća. Ujedno će poslužiti kao temelj za buduće misije prema Marsu i daljim ciljevima ljudskog istraživanja Sunčeva sustava.
Posada koja piše svemirsku povijest
NASA je u ožujku 2023. objavila sastav posade Artemis II: zapovjednik Reid Wiseman, pilot Victor Glover te specijalisti misije Christina Koch i Jeremy Hansen iz Kanadske svemirske agencije (CSA). Četvero astronauta službeno je započelo pripreme i trening u srpnju iste godine, a program uključuje dugotrajne simulacije, rad na sustavima Oriona, te treninge u uvjetima sličnim bestežinskom stanju.
Svaki od njih u povijest ulazi s posebnom simbolikom. Christina Koch postat će prva žena koja će otputovati do Mjeseca, Victor Glover prvi astronaut druge boje kože, a Jeremy Hansen prvi neamerički astronaut koji će preletjeti Mjesec. Osim što predstavljaju prekretnicu u raznolikosti astronautskih misija, njihova prisutnost odražava i međunarodni karakter cijelog programa Artemis, koji uključuje preko 30 država potpisnica Artemis Accorda. (Hrvatska nije u toj listi.)
Kochina uloga, osim povijesne, ima i znanstvenu dimenziju. NASA se već nekoliko godina sustavno bavi proučavanjem utjecaja svemirskog zračenja na ženski organizam. Tijekom misije Artemis I agencija je poslala dvije lutke ženskog anatomskog tipa, Helgu i Zohar, opremljene detektorima zračenja, kako bi ispitala izloženost različitim dijelovima tijela. Rezultati su potvrdili da su žene, zbog razlika u tkivu i hormonskom sustavu, osjetljivije na oštećenja izazvana kozmičkim zračenjem. Koch će stoga omogućiti prikupljanje stvarnih biomedicinskih podataka, presudnih za planiranje dugotrajnog boravka ljudi na Mjesecu i, dugoročno, na Marsu.
Jeremy Hansen imat će drukčiju, ali jednako važnu ulogu. Bit će prvi neamerički astronaut koji će napustiti Zemljinu orbitu, čime NASA ispunjava obveze preuzete 2019. potpisivanjem Artemis Accorda s Kanadom. Time će Kanada, osim simboličnog doprinosa, dobiti i tehnički uvid u sustave koji će u budućnosti omogućiti gradnju zajedničkih lunarnih postaja.
Povijesni test letjelice Orion i rakete SLS
Artemis II bit će prva misija s posadom u sklopu programa Artemis i ujedno prvi let u kojem će astronauti koristiti novi sustav Space Launch System (SLS) i svemirsku letjelicu Orion. Oba su sustava već testirana bez posade 2022. u sklopu misije Artemis I, kada je Orion uspješno izveo puni krug oko Mjeseca i vratio se na Zemlju.
Nadolazeći let trajat će deset dana, što ga čini najduljim probnim letom s posadom u povijesti svemirskih letova. Artemis II također će postaviti novi rekord po udaljenosti od Zemlje: astronauti će letjeti između 8.000 do 14.500 kilometara iza Mjesečeve suprotne strane. Točna udaljenost ovisit će o datumu lansiranja i orbitalnim uvjetima. Ako dosegnu najveću planiranu udaljenost, posada će oboriti rekord koji su 1970. postavili astronauti Apolla 13. Iako je bespilotna misija Artemis I već nadmašila taj rekord, ovo će biti prvi put da ljudi putuju toliko daleko od Zemlje.
Ova udaljenost nije tek simbolična. Izvan zaštite Zemljinog magnetskog polja, astronauti su izloženi mnogo višim razinama kozmičkog zračenja. Misija će stoga poslužiti kao važan biološki eksperiment. Lisa Carnell, direktorica NASA-ina Odjela za biološke i fizikalne znanosti, izjavila je za National Geographic: “Artemis II omogućit će nam prikupljanje prvih bioloških podataka o učinku dubokosvemirskog zračenja na ljude. Po prvi put moći ćemo pratiti fiziološke reakcije zdravih pojedinaca i shvatiti što se doista događa u takvom okolišu.”
Takvi će podaci pomoći u razumijevanju dugotrajne izloženosti astronauta koji će u budućnosti letjeti prema Marsu. Prema trenutnim procjenama, putovanje do Crvenog planeta moglo bi trajati oko sedam mjeseci, a bez prirodne zaštite magnetskog polja, astronauti bi primali znatno veće doze zračenja nego tijekom boravka na Mjesecu.
Neizvjesnosti i prepreke uoči misije Artemis III
Za razliku od programa Apollo, čiji je cilj bio dokazati da je slijetanje moguće, program Artemis usmjeren je na trajnu prisutnost čovjeka na Mjesecu. NASA planira istražiti područje južnog pola, gdje se u kraterima koji nikada ne dobivaju Sunčevu svjetlost nalazi led. Taj bi led mogao biti ključan resurs: može se pretvoriti u pitku vodu, kisik i raketno gorivo, što bi omogućilo dugoročne misije bez stalne ovisnosti o opskrbi sa Zemlje.
Misija Artemis III, planirana za 2027., trebala bi izvesti prvo slijetanje s posadom nakon više od 50 godina. No uspjeh te misije ovisi o nekoliko čimbenika koji još nisu riješeni. Posada će, kao i u prethodnoj misiji, letjeti do Mjeseca u raketi SLS i letjelici Orion, no za spuštanje na površinu morat će se prebaciti u SpaceX-ov Starship HLS (Human Landing System).
Starship je do sada izveo nekoliko uspješnih testnih letova, ali još nije dokazao najkritičniji dio, sposobnost punjenja gorivom u orbiti. Taj je postupak nužan jer će gornji stupanj rakete, visok 50 metara, morati prenijeti gorivo iz drugog stupnja prije puta na Mjesec. Bez toga, Starship neće imati dovoljno goriva za spuštanje i povratak.
NASA i SpaceX planirali su provesti taj test tijekom 2025., no on je pomaknut na 2026. Ako se dodatno odgodi ili ne uspije, misija Artemis III morat će biti revidirana. U tom slučaju NASA bi mogla pretvoriti Artemis III u novu misiju preleta, s ciljem slijetanja u kasnijoj fazi programa. Takav scenarij ne bi bio neuobičajen, ali bi odgodio dugoočekivani trenutak kada ljudi ponovno kroče na Mjesec.
Artemis II kao temelj nove ere svemirskih letova
Unatoč izazovima, NASA-ina misija Artemis II označit će početak novog razdoblja ljudskog istraživanja svemira. Dok je Artemis I provjerio funkcionalnost sustava, Artemis II vraća ljude na put prema Mjesecu po prvi put od ranih sedamdesetih.
No cilj programa nije samo povratak, već proširenje granica. Astronauti će u budućim misijama moći ostati na površini Mjeseca mnogo dulje nego u eri Apolla. Rekord Apolla 17, kada su astronauti Eugene Cernan i Harrison Schmitt na Mjesecu proveli 75 sati, uskoro će pasti. Posada Artemis III planira provesti šest dana na površini, a Starship HLS poslužit će im kao prostranija i sigurnija baza od prijašnjih modula.
Takvi koraci predstavljaju temelj za gradnju budućih lunarnih postaja koje će jednog dana služiti kao odskočna daska za letove prema Marsu i asteroidnom pojasu.
Artemis II oborit će više rekorda, ali njihova važnost ne leži u brojkama. Važno je ono što će pokazati: koliko su NASA-ini sustavi pouzdani u dubokom svemiru, kako različitost posade omogućuje bolje razumijevanje utjecaja svemira na zdravlje, i kako će prvi let Oriona s ljudskom posadom otvoriti vrata misijama Artemis III i IV. Time se ne vraćamo samo na Mjesec, već započinjemo novu fazu, širenje ljudskog prisustva u Sunčevu sustavu.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
