Dvadeset i dva masivna kamena bloka izronjena su s morskog dna ispred Aleksandrije. Pripadali su monumentalnom svjetioniku koji je stoljećima usmjeravao brodove kroz uske tjesnace prema egipatskoj obali. Danas, više od tisućljeća nakon njegova nestanka, znanstvenici pokušavaju digitalno rekonstruirati jedno od sedam svjetskih čuda.
Svjetionik koji je odolijevao stoljećima
Aleksandrijski svjetionik, poznat i kao Faros, izgrađen je u 3. stoljeću prije Krista za vladavine Ptolemeja II. Philadelphusa. Bio je aktivan više od 1600 godina, sve do razornih potresa koji su ga postupno uništili. Posljednji udarac došao je 1480. godine, kada su njegovi posljednji vidljivi ostaci iskorišteni za izgradnju Citadele Qaitbay, koja i danas stoji na istom mjestu.
Ono što nije uništila priroda, prekrilo je more. Sve do 1968., kada su ronioci prvi put uočili monumentalne kamene blokove na morskom dnu ispred aleksandrijske luke. Sustavna podvodna istraživanja započela su tek devedesetih, a sada, zahvaljujući projektu PHAROS, prvi put su fizički izvađeni na površinu.
Što je izvučeno iz morskih dubina?
Tijekom najnovije faze istraživanja arheolozi su iz podmorja podigli 22 kamena elementa, uključujući nadvoje i okomite blokove koji su nekoć činili glavni ulaz svjetionika. Svaki blok težak je nekoliko tona, a njihovo očuvanje nakon više od tisuću godina pod morem smatra se izuzetnim.
Iza projekta stoji francusko-egipatski istraživački tim pod vodstvom Centra za aleksandrijske studije (CEAlex) i Francuskog instituta za orijentalnu arheologiju (IFAO), u suradnji s egipatskim Ministarstvom turizma i starina.
No vađenje ovih ostataka samo je prvi korak. Slijedi precizno dokumentiranje, fotogrametrija i 3D skeniranje svakog bloka, koji će zatim biti digitalno uklopljeni u model izvorne građevine.
Cilj: digitalni blizanac svjetionika
Glavni cilj PHAROS projekta nije fizička rekonstrukcija, već stvaranje visoko detaljne trodimenzionalne digitalne replike Aleksandrijskog svjetionika. Tim koristi metode digitalne arheologije kako bi stvorio virtualni prikaz građevine koji će omogućiti posjetiteljima da je “obiđu” kao da i dalje postoji.
Digitalni model poslužit će kao alat za testiranje brojnih hipoteza o konstrukciji svjetionika, materijalima koji su korišteni, tehnikama gradnje i okolnostima njegova urušavanja. Znanstvenici se nadaju da će virtualna rekonstrukcija rasvijetliti dosad nerazjašnjene detalje, uključujući način na koji je svjetionik emitirao svjetlost te mehanizme koji su omogućavali njegovu dugovječnost.
Faros kao strateška točka
Osim što je bio arhitektonsko čudo, svjetionik je imao ključnu stratešku funkciju. Njegov položaj na otoku Farosu, spojenom s kopnom nasipom, omogućavao je kontrolu nad pomorskim ulazom u aleksandrijsku luku.
Rimski vojskovođa Julije Cezar to je dobro znao. Tijekom građanskih ratova, u trenutku dok su neprijateljske snage bile zaokupljene borbom, njegovi vojnici zauzeli su svjetionik i ondje postavili garnizon. Time je osigurana sigurnost rimskih zaliha i pristup pojačanjima.
Povjesničar Josip Flavije u djelu Židovski rat opisuje kako je svjetlo svjetionika bilo vidljivo s udaljenosti većoj od 50 kilometara. Noćna plovidba prema egipatskoj obali bez te svjetlosne točke bila je gotovo nemoguća.
Ispod površine: desetljeće podvodnih istraživanja
Centar za aleksandrijske studije već više od deset godina digitalno dokumentira podvodne ostatke svjetionika, koristeći najmodernije metode podvodnog skeniranja. Više od 700 arhitektonskih elemenata već je precizno kartirano u svom izvornom položaju na dnu mora.
Novopodignuti blokovi skenirat će se s jednakom preciznošću, a zatim integrirati u digitalni model. Na kraju će svi podaci biti analizirani uz znanstvenu reviziju, a položaji elemenata rekonstruirani u skladu s teorijama o izgledu izvorne građevine.
Za završnu fazu zadužena je Zaklada Dassault Systèmes, čiji će tim inženjera i povjesničara oblikovati virtualni prikaz svjetionika kakav je mogao izgledati u 3. stoljeću prije Krista.
Pogled u prošlost kroz tehnologiju budućnosti
Projekt PHAROS mogao bi pružiti prvi realističan prikaz Aleksandrijskog svjetionika još od njegova nestanka. Umjesto da se oslanjamo na crteže, opise i nagađanja, po prvi put ćemo imati priliku promatrati ovo čudo iz svakog kuta – digitalno, ali precizno.
Ako projekt uspije, generacije znanstvenika, učenika i znatiželjnika imat će pristup rekonstrukciji koja ne samo da oživljava izgubljeno čudo, već i donosi nove uvide u znanje i sposobnosti drevnih graditelja.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
