Novo istraživanje ukazuje da su arapski učenjaci možda ostavili zapise o dvjema poznatim supernovama opaženima u našoj galaksiji, jednoj iz 1006. i drugoj iz 1181. godine. Takvi povijesni zapisi ne samo da mogu potvrditi ili opovrgnuti postojeće spoznaje o drevnim astronomskim događajima, nego i otkriti što su rani promatrači doista vidjeli na nebu.
Poput dalekoistočnih astronoma, arapski su znanstvenici pomno promatrali noćno nebo i bilježili svaku promjenu u poznatim zviježđima, uključujući pojave nova i supernova.
Iako danas redovito opažamo supernove u udaljenim galaksijama, one koje se događaju u našoj Mliječnoj stazi iznimno su rijetke. Posljednja značajna, poznata kao Keplerova supernova, pojavila se 1604. godine, neposredno prije nego što je teleskop ušao u širu uporabu. Više od četiri stoljeća kasnije, još uvijek čekamo sljedeću.
Dvije povijesne supernove iz 1006. i 1181. bile su izrazito sjajne i zabilježili su ih promatrači diljem Bliskog i Dalekog istoka.
Zvijezda koja je “nasmijala nebo”
Arapski su astronomi zabilježili supernovu iz 1181. godine (SN 1181) u dijelu neba koji su nazivali “Ruka oslikana kanom”, staroarapski naziv za današnje zviježđe Kasiopeje, prepoznatljivo po obliku slova W. Na taj se nebeski događaj, prema novom istraživanju, vjerojatno odnosi tekst pjesnika Ibn Sanā’ al-Mulka, napisan u čast Saladina, poznatog po porazu križarskih vojski i osvajanju Jeruzalema.
U središnjem stihu pjesnik piše: “Vidim kako se sve na Zemlji umnožilo zahvaljujući tvojoj pravednosti; čak su se i zvijezde (anjum) na nebu povećale u broju. Nebo se okitilo jednom zvijezdom (najm); dapače, nasmiješilo se kroz nju, jer tko se raduje nečem radosnom, nasmije se.”
Prema autorima istraživanja, pjesma je vjerojatno bila napisana da se čita pred Saladinom i njegovim bratom, koji su posljednji put zajedno boravili u Kairu između 1181. i 1182. godine, upravo u razdoblju kada je supernova bila vidljiva na noćnom nebu.
Južno nebo i zapis iz kasnijeg stoljeća
Druga supernova spomenuta u istraživanju, SN 1006, pojavila se duboko na južnom nebu i bila vidljiva samo promatračima koji su se nalazili južnije od 40. paralele. Rim, primjerice, leži na 41° sjeverne geografske širine, pa je s tih područja nije bilo moguće vidjeti. Supernova se pojavila na granici današnjih zviježđa Vuka (Lupus) i Hidre (Hydra).
Opis tog događaja potječe od povjesničara Ahmada ibn ‘Alīja al-Maqrīzīja, koji je živio između 1364. i 1442. godine. On je zapisao: “Kad je Abū Rakwah započeo pobunu, na nebu se pojavila zvijezda (kawkab) s repom. Sjala je poput Mjeseca, a njezin se sjaj pojačavao dok je Abū Rakwahov pokret napredovao, pa se smatrala znakom dobre sreće. No kasnije je postala zloslutna. Ta je zvijezda ostala vidljiva nekoliko mjeseci, sve dok joj svjetlost nije oslabila i naposljetku nestala.”
Opis se mogao odnositi i na komet, no rijetko koji komet ostaje vidljiv mjesecima. U drugim arapskim izvorima izraz “kawkab” koristio se naizmjenično za komete, planete i zvijezde, pa tako i za supernovu SN 1006. Njezina niska južna deklinacija vjerojatno je uzrokovala optička izobličenja i titranje pri samom horizontu.
Nova potvrda i značenje za astronomiju
“Za SN 1181 do sada su postojali samo kineski i japanski zapisi, pa je svaki novi izvor s astronomskim detaljima iznimno vrijedan”, rekao je Ralph Neuhäuser sa Sveučilišta u Jeni za Universe Today. Dodao je da je položaj ostatka te supernove još uvijek predmet rasprave među astronomima.
“Arapska pjesma donosi podatke o položaju zvijezde i možda o njezinoj svjetlini, vjerojatno većoj od zvijezda u Kasiopeji”, objašnjava Neuhäuser. To bi značilo da je imala prividni sjaj oko nulte magnitude, dovoljno jak da bude vidljiva golim okom. “SN 1181 važna je i za astrofiziku jer se smatra mogućim primjerom rijetke supernove tipa Iax, koja iza sebe ostavlja tzv. ‘zombi’ ostatak zvijezde. Bila bi to prva takva supernova otkrivena u našoj galaksiji.”
Što se tiče supernove iz 1006. godine, Neuhäuser ističe da je pronađen još jedan arapski zapis koji ne donosi nove podatke, ali potvrđuje ranije opise: “Bila je vrlo sjajna i često spominjana.”
Procjenjuje se da je SN 1006 dosegnula iznimnu sjajnost od −7 magnitude i bila dovoljno svijetla da se vidi i danju. Europski su je promatrači uglavnom propustili zbog njezina položaja nisko nad južnim horizontu.
Slučajna otkrića i potraga za novim izvorima
“Pjesmu o SN 1181 otkrio je Jens Fischer sa Sveučilišta u Münstru, ponovno ju je datirao i prepoznao da opisuje supernovu”, rekao je Ralph Neuhäuser. “Novi tekst o SN 1006 pronašao je Heinz Halm sa Sveučilišta u Tübingenu. Oba su otkrića bila potpuno slučajna.”
Zanimljivo je da su upravo arapski i dalekoistočni promatrači zabilježili te dvije supernove, iako su morale biti vidljive gotovo diljem svijeta.
“SN 1006 bila je sjajnija od svih planeta i opažena u istočnoj Aziji i Arabiji, ali je bila prenisko na nebu da bi je većina Europe mogla vidjeti”, objašnjava Neuhäuser. “Spominje je jedan švicarski redovnik te nekoliko izvora iz Italije. SN 1181 nije bila osobito sjajna, vjerojatno između 0 i +1 magnitude, otprilike poput Saturna. Ipak, moguće je da će se otkriti još zapisa i s područja Arabije i Europe.”
Neuhäuser trenutačno proučava svjetlosne krivulje i promjene boje supernova iz 1572. i 1604. godine na temelju novootkrivenih europskih zapisa. Takvi podaci pomažu znanstvenicima da bolje razumiju razvoj supernova i njihovu ulogu u evoluciji svemira.
Supernove imaju presudnu ulogu u kozmičkom ciklusu jer u svemir vraćaju teške elemente nastale u zvijezdama. Iako bi bliska eksplozija tzv. kilonove imala razorne posljedice za Zemlju, nijedna poznata zvijezda unutar 25 svjetlosnih godina nema potencijal za takav događaj. Najpoznatiji kandidat za buduću supernovu ostaje Betelgez, udaljena oko 500 svjetlosnih godina. Znanstvenici čak pretpostavljaju da je drevna supernova blizu Sunčeva sustava mogla utjecati na evoluciju čovjeka.
Za sada nam preostaje samo čitati o tim drevnim eksplozijama dok čekamo sljedeću veliku galaktičku supernovu koja bi ponovno mogla obasjati naše noćno nebo, možda još za našeg života.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
