NASA-ina letjelica Lucy vratila nam je spektakularne snimke Zemlje i Mjeseca za vrijeme potpune pomrčine Mjeseca 15/16. svibnja ove godine, snimljene s udaljenosti od 100 milijuna kilometara.
U noći s nedjelje, 15. svibnja na ponedjeljak, 16. svibnja, sa svih kontinenata osim Azije i Australije ljudi su imali priliku promatrati prvu ovogodišnju pomrčinu Mjeseca. Pomrčina, koja je trajala ukupno nešto više od 5 sati (u Hrvatskoj otprilike 2 sata), nastupila je u trenutku kada je Mjesec ušao Zemljinu sjenu, odnosno kada se Zemlja našla točno između Sunca i Mjeseca. U Europi smo zbog naše geografske lokacije nažalost imali prilike vidjeti samo djelomičnu pomrčinu prije nego je Mjesec u zoru zašao ispod obzora, no za Antarktiku, Južnu Ameriku i istočni dio Sjeverne Amerike ona se razvila do potpune pomrčine.
Najzanimljivija stvar oko pomrčina Mjeseca svakako je njegova karakteristična „krvavo“ crvena boja koju on poprimi zbog svjetlosti koja se rasprši kroz Zemljinu atmosferu. Ipak, s udaljenosti od 100 milijuna kilometara stvari izgledaju malo drukčije. Naime, NASA-ina letjelica Lucy, koja je trenutno na putu prema glavnom asteroidnom pojasu gdje će promatrati tzv. trojance (asteroide u blizini Jupitera koji se zajedno s njim kreću oko Sunca), odmah nakon pomrčine poslala nam je snimke iste sa svoje trenutne pozicije. Ta pozicija omogućila joj je da elegantno „ulovi“ i Zemlju i Mjesec u istom kadru.
Primijetite na snimci Zemlju s lijeve strane i Mjesec kao malu točkicu s desne strane. U jednom trenutku (oko 7. sekunde na snimci), Mjesec samo „nestane“, odnosno zbog svog ulaska u Zemljinu sjenu postane taman i više nije vidljiv. Dok je još vidljiv, Mjesec je specifično na ovoj snimci dodatno osvijetljen, jedno šest puta više nego na izvornim snimkama, kako bi se bolje razaznao. Snimke je isproducirala Lucyjina kamera L’LORRI snimivši 86 slika s vremenom ekspozicije od jedne milisekunde u periodu od 2 sata i 50 minuta. Te slike skombinirane su kao time-lapse u gornji video zapis.
Inače, Lucy je vrlo rano na svom putu. Lansirana je u listopadu 2021. godine, i za sada se još uvijek kreće oko Sunca po putanji relativno sličnoj našoj. Krajem ove godine, iskoristiti će našu gravitaciju za dodatno ubrzavanje u novi, dvogodišnji krug oko Sunca, nakon kojeg će ju Zemlja opet dodatno ubrzati poput praćke. Nakon toga, čeka ju trogodišnji put do prve grupacije asteroida koji ju zanimaju, koji se nalaze na Lagrangeovoj točki L4, gdje će proučiti četiri asteroida krajem 2027. i početkom 2028. Na posljetku, Lucy se vraća prema Zemlji, 2031. pomoću nje opet ubrzava, dolazi do još dva asteroida na točki L5 i tamo joj 2033. završava misija nakon njihovog proučavanja.
Zadatak koji Lucy ima višestruk je. U prvom redu ona će izrađivati slike visoke rezolucije pomoću kamere L’LORRI, i te slike dati će nam uvid u geološku strukturu asteroida i njihove kratere. Dalje, s instrumentom L’TES učitavati će njihovu površinsku temperaturu, a s instrumentom L’Ralph njihov sastav pri površini. Ti podaci zajedno će doprinijeti našem razumijevanju Sunčevog sustava i načina na koji je on nastao. Svi ti asteroidi su, na kraju dana, ništa više no kamenje koje se nije iskoristilo u formiranju planeta i satelita, i koje je ostalo plutati po praznini svemira.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
„In Depth | Lucy”. NASA Science, 2021. https://solarsystem.nasa.gov/missions/lucy/in-depth/ (23.5.2022).
Southwest Research Institute. „NASA Lucy mission observes a total lunar eclipse“. Phys.org, 2022. https://phys.org/news/2022-05-nasa-lucy-mission-total-lunar.html# (25.5.2022.).
Zaljubljenik u astronomiju od malih nogu. Diplomirani anglist. U slobodno vrijeme vjerojatno s frendovima u obližnjem kafiću. U paralelnom svemiru sam nešto od sljedećeg: pomorac, fizičar, astronaut, pisac, željezničar.
