Pluton, kao i drugi veći objekti Kuiperovog pojasa, vjerojatno su započeli s ogromnim tekućim oceanima.
Do sada, ponajviše zbog svog smještaja toliko daleko od Sunca, znanstvenici su smatrali da je podrijetlo patuljastog planeta moralo biti vrlo hladno. Međutim, čini se da nove analize podataka letjelice New Horizons ukazuju na suprotno, da je Pluton započeo kao topli planet s oceanima.
Prema studiji koju je u Nature Geosciences objavio tim istraživača sa Sveučilišta Kalifornija u Santa Cruzu, Pluton je možda imao “vruće podrijetlo”.
Prema znanstvenicima, nakupljanje novih materijala tijekom formiranja planeta moglo bi ustvari generirati dovoljno topline za stvaranje, gotovo od početka, velikog tekućeg oceana koji je sposoban pod ledenom korom postojati do danas, čak usprkos udaljenosti od Sunca.
Ljudi već dugo preispituju toplinsku evoluciju Plutona i sposobnost podzemnog oceana da preživi do danas. Sad kad imamo slike površine Plutona iz NASA-ine misije New Horizons, možemo usporediti ono što vidimo s onim što predviđaju različiti modeli toplinske evolucije “, objasnio je Francis Nimmo, koautor studije.
Prema Carveru Biersonu, glavnom autoru nove studije, budući da se voda širi kad se ledi i skuplja kad se topi, različiti scenariji toplog ili hladnog formiranja imaju različite implikacije na tektoniku i karakteristike rezultirajuće površine Plutona.
Da je Pluton počeo hladan i da se led iznutra topio, on bi se kontraktirao i na njegovoj bi površini trebali vidjeti karakteristike kompresije. Suprotno tome, ako je počeo kao topao, trebao se proširiti kako se ocean ledio. Karakteristike rastezanja trebali bismo vidjeti na površini, objašnjava Bierson.
https://kozmos.hr/pogledajte-11-zapanjujucih-slika-plutona-izbliza-snimljenih-nasa-inom-svemirskom-letjelicom-new-horizon/
Vidimo mnogo dokaza o ekspanziji, ali ne vidimo dokaze o kompresiji, pa promatranja nalažu da je Pluton mogao početi sa tekućim oceanom.
Ali ako je Pluton imao toplo podrijetlo, odakle mu energija? Istraživači objašnjavaju da bi dva glavna izvora energije bila, s jedne strane, toplina koja se oslobađa raspadanjem radioaktivnih elemenata unutar stijena, a s druge strane, gravitacijska energija oslobođena dok su novi materijali bombardirali površinu protoplaneta u dalekim vremenima njegovog formiranja i rasta.
Biersonovi izračuni pokazuju da bi, ako bi se sva gravitacijska energija zadržala kao toplina unutar planeta, ta energija neizbježno stvorila početni tekući ocean. Međutim, da se akumuliranje novog materijala događalo polako, velik dio te energije zračio bi dalje od površine.
Kako je uopće nastao Pluton, vrlo je važno za njegovu toplinsku evoluciju. Da se vrući materijal akumulirao vrlo sporo, zračio bi puno energije u svemir. Ali da se nakupio dovoljno brzo, vrućina bi bila zarobljena unutra, objasnio je Bierson.
Istraživači su izračunali da ako je Pluton nastao u razdoblju kraćem od 30 000 godina, tada je njegovo podrijetlo bilo vruće. S druge strane, nakupljanje materijala koji je formirao planet odvijalo se tijekom nekoliko milijuna godina. Vruće podrijetlo bilo bi puno teže moguće.
Nova otkrića impliciraju da su i drugi veliki objekti u Kuiperovom pojasu mogli imati sličan početak.
To znači da bi mnogi od njih, poput Plutona, mogli imati rane oceane, te da bi na većim objektima, poput patuljastih planeta Eris i Makemake, ti oceani mogli postojati i danas.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram-t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
