Najjača solarna oluja u povijesti pogodila je Zemlju prije 14500 godina

Zamislite najgoru sunčevu oluju koju možete. Sada je pomnožite s 500. Upravo takav ekstremni događaj dogodio se prije otprilike 14500 godina, kada je najjača solarna oluja u povijesti pogodila Zemlju i ostavila trag koji znanstvenici danas uspijevaju rekonstruirati zahvaljujući naprednim modelima i analizi izotopa iz ledenih jezgri i godišnjih prstenova drveća. To je bila superoluja.

Prema novoj studiji koju vodi dr. Kseniia Golubenko sa Sveučilišta u Ouluu u Finskoj, riječ je o izboju sunčevih čestica koji je bio više od 500 puta snažniji od najintenzivnije oluje zabilježene u suvremenoj eri – one iz siječnja 2005. godine. Da ste tada letjeli zrakoplovom iznad polarnih područja, primili biste godišnju dozu kozmičkog zračenja u samo sat vremena. Tijekom događaja iz 12350. pr. Kr., ista količina zračenja pogodila bi vas u manje od osam sekundi.

“Usporedimo li taj drevni događaj s onim iz 2005., dolazimo do zaključka da je bio više od 500 puta intenzivniji,” rekla je dr. Golubenko.

Dokazi o superolujama skrivali su se u ledu i drveću

Najjača solarna oluja ikada zabilježena ostavila je svoj potpis u obliku povećane razine radiougljika, sačuvanog u prstenovima stabala i slojevima leda. No budući da se sve zbilo u vrijeme ledenog doba, analizirati takve tragove bilo je izuzetno zahtjevno. Kako bi to postigli, znanstvenici su razvili poseban klimatsko-kemijski model nazvan SOCOL:14C-Ex, koji omogućuje preciznu analizu čak i u glacijalnim uvjetima.

Pomoću tog modela tim je procijenio da je događaj iz 12350. pr. Kr. bio čak 18 posto jači od poznatog solarnog događaja iz 775. godine, koji je do sada bio smatran jednim od najsnažnijih u povijesti. Otkriće je tim važnije jer se događa izvan holocena, razdoblja stabilne klime koje traje posljednjih 12000 godina.

“Naš model po prvi put omogućuje analizu solarnih čestica i tijekom glacijalnih razdoblja,” objašnjava Golubenko.

Povijesne sunčeve oluje, uključujući i poznati Carringtonov događaj iz 1859., bile su dovoljno jake da poremete telegrafske sustave diljem svijeta, ali nisu sadržavale ovako ekstreman izboj čestica. To čini ovaj davni događaj potpuno jedinstvenim – i zabrinjavajućim.

Znanstvenici već neko vrijeme razmatraju mogućnost tzv. superbaklji, iznimno snažnih izboja energije koje povremeno emitiraju zvijezde nalik Suncu. Jednostavni modeli sugeriraju da bi se takvi događaji mogli pojavljivati otprilike svakih 6000 godina. Je li upravo to ono što su istraživači zabilježili u ovom slučaju? Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se to potvrdilo s većom sigurnošću.

Budućnost pod prijetnjom

Razumijevanje događaja poput najjače solarne oluje u povijesti ključno je za zaštitu moderne civilizacije. Danas ovisimo o tehnologiji: satelitima, navigacijskim sustavima, komunikacijskim mrežama i elektrodistribuciji – svi oni mogu biti ugroženi ako nas pogodi slična superoluja.

“Ovaj drevni događaj postavlja novu referentnu točku za najgori mogući scenarij,” upozorava Golubenko. “Moramo ozbiljno shvatiti potencijalne rizike koje Sunce predstavlja za našu infrastrukturu.”

Zemlju je tada pogodila najjača solarna oluja u povijesti, no nije bilo civilizacija koje bi mogle osjetiti njezin učinak. Danas, u svijetu ovisnom o satelitima i električnoj mreži, sličan događaj mogao bi imati neusporedivo ozbiljnije posljedice.