NASA-in rover snimio trenutak kad je jedan marsovski vrtlog doslovno progutao drugi

Dok je istraživao područje poznato kao Witch Hazel Hill u krateru Jezero, NASA-in rover Perseverance zabilježio je rijedak i vizualno fascinantan trenutak — veći vrtlog prašine progutao je manji dok su se oboje kretali površinom crvenog planeta. Ova neplanirana snimka nastala je tijekom eksperimenta snimanja kojim se pokušavalo bolje razumjeti dinamiku marsovske atmosfere.

Kako nastaju vrtlozi prašine na Marsu

Vrtlozi prašine na Marsu, poznati i kao konvektivni vrtlozi, nastaju kada se zrak iznad zagrijanog tla počne uzdizati. Hladniji zrak pritom struji s okolnih područja prema tom mjestu i počinje kružno kretanje, slično kao kada se osoba na vrtuljku ubrza približavanjem središtu. Budući da je površina Marsa prekrivena sitnom prašinom, taj vrtlog lako podiže čestice u zrak i stvara visoke tornade prašine koji mogu doseći promjer i do 100 metara.

U ovom slučaju, Perseverance je snimio jedan vrtlog širok oko 65 metara kako se sudara s manjim, promjera oko 5 metara. Prema riječima Marka Lemmona iz Space Science Institutea u Boulderu, moguće su dvije reakcije kad se vrtlozi susretnu: jedan može apsorbirati drugi ili se oboje mogu raspasti. “Ovi mali vrtlozi nisu nimalo bezopasni. Kreću se površinom Marsa, podižu prašinu i znatno smanjuju vidljivost u okolini,” rekao je Lemmon.

Što znanstvenici uče iz vrtloga prašine

Vrtlozi prašine igraju važnu ulogu u razumijevanju marsovskih vremenskih obrazaca. Katie Stack Morgan, znanstvenica na misiji Perseverance u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon, objašnjava da promatranje ovih vrtloga omogućuje uvid u smjerove i brzine vjetrova, kao i u količinu prašine u atmosferi. Upravo su ti vrtlozi odgovorni za približno polovicu ukupne količine lebdeće prašine na Marsu.

Iako su snimke vrtloga prašine na Marsu viđene i ranije — uključujući čak i audio zapise — ovo je prvi put da je zabilježen trenutak kada jedan vrtlog “proguta” drugi. Lemmon u šali dodaje da nije nužno žaliti manji vrtlog jer “veliki vjerojatno nije dugo preživio nakon tog susreta.” Naime, većina ovih vrtloga traje tek desetak minuta, a zatim nestaje jednako naglo kao što se i pojavila.

Promatranjem ovih pojava, znanstvenici pokušavaju dokučiti kako vjetrovi oblikuju površinu Marsa i kako podizanje prašine utječe na njegovu klimu tijekom vremena. Unatoč dojmu veličine, zbog tanke atmosfere Marsa, ovi vrtlozi više nalikuju slabom, ali prašnjavom povjetarcu — barem dok ih ne vidite kako se sudaraju.