Otkrivenje koje prkosi zakonima vjerojatnosti natjeralo je astronome da preispitaju svoje spoznaje o formiranju galaksija. Pet patuljastih galaksija—rijetko viđenih zajedno—otkriveno je u savršenom ravnom nizu, nalik nizu bisera. Smještene na udaljenosti od 117 milijuna svjetlosnih godina, ove neobične formacije mogle bi pružiti ključne uvide u sile koje oblikuju naš svemir.
Za razliku od uobičajenih patuljastih galaksija koje su često izolirane i neaktivne, ova skupina nevjerojatno je dinamična. Povezane gravitacijom, galaksije međusobno djeluju na neočekivane načine: neke mirno kruže jedna oko druge, dok druge nasilno povlače plin i zvijezde, stvarajući dramatične struje materijala poznate kao plimni repovi.
“Ova skupina je nevjerojatno rijetka,” objasnio je Cristiano G. Sabiu sa Sveučilišta u Seulu, voditelj istraživanja. “Ne samo da su ove galaksije male i slabo sjajne, već također stvaraju zvijezde neobično velikim intenzitetom. Njihovo poravnanje, kakvo smo zabilježili, nije viđeno dosad.”
Detaljniji pogled na neobično poravnanje
Patuljaste galaksije, kako im ime sugerira, skromnih su dimenzija i mase. Sadrže daleko manje zvijezda nego veće galaksije poput Mliječnog puta, a često su i slabije svjetlosne jačine. No, ova skupina od pet galaksija, označenih kao D1 do D5, donosi neobične anomalije koje izlaze iz tih normi.
Ukupna masa petorke iznosi oko 60 milijardi masa Sunca, što je djelić procijenjene mase Mliječnog puta od 1,5 bilijuna masa Sunca. Čak i unutar grupe postoje velike razlike. Najveća galaksija, D2, teži 275 milijuna solarnih masa, dok najmanja, D4, ima samo 14,7 milijuna masa Sunca. Ove drastične razlike čine otkriće još zagonetnijim.
Posebno iznenađuje što tri galaksije dijele isti smjer rotacije. “Sinkronizirano gibanje upućuje na zajedničko podrijetlo ili na utjecaj okoliša koji je oblikovao njihovo kretanje,” objasnio je Sabiu. “Izgleda kao da izvode kozmički balet.”
Patuljaste galaksije obično su usamljene, a manje od 5% nalazi se u bliskim skupinama. Vjerojatnost pronalaska pet galaksija u tako preciznom nizu gotovo je nepostojeća—manja od 0,004%, prema izračunima tima.
Ovo otkriće postavilo je nova pitanja o valjanosti trenutnog standardnog modela kozmologije, poznatog kao lambda hladne tamne tvari (LCDM). Prema ovom modelu, formiranje ovako malih i poravnatih grupa galaksija u relativno neometanim okruženjima gotovo je nemoguće.
“Ova formacija nadilazi granice onoga što naši modeli mogu predvidjeti,” naglasio je Sabiu. “To je izazov postojećim teorijama i prilika za poboljšanje našeg razumijevanja svemira.”
Tim je koristio podatke iz Sloan Digital Sky Survey (SDSS), zajedno s dodatnim istraživanjima, za identifikaciju ovog fenomena.
