Pitanje o postojanju izvanzemaljskog života jedno je od najintrigantnijih u znanosti, ali postavlja se još jedno ključno pitanje—gdje zapravo trebamo tražiti? Dok astrobiolozi usmjeravaju napore na pronalaženje mikrobnog života u uvjetima sličnim Zemlji, potraga za naprednim civilizacijama zahtijeva drugačiji pristup. Profesor Avi Loeb, ugledni astrofizičar, nedavno je podijelio svoje uvide o mogućim tragovima života izvan našeg planeta i kako bismo mogli proširiti potragu.
Život kakav poznajemo
Astrobiolozi se fokusiraju na planete u tzv. “nastanjivoj zoni”—području oko zvijezde gdje može postojati tekuća voda. Budući da je voda ključna za poznate oblike života, planeti u takvim zonama glavni su ciljevi za misije koje traže mikrobni život. NASA-in nadolazeći Habitable Worlds Observatory, čije je lansiranje planirano za 2040-e, tražit će biosignature—kemijske tragove koji mogu ukazivati na život. Ovaj ambiciozni projekt, s procijenjenim troškom većim od 10 milijardi dolara, istražit će oko 25 potencijalno nastanjivih egzoplaneta.
Strategija je jasna: tražiti život u okruženjima sličnim Zemlji. No, što ako se život razvije do razine koja omogućuje napuštanje matičnog planeta? Tada potraga postaje daleko složenija.
A što je s inteligentnim životom?
Dok su mikrobi vezani za svoj okoliš, napredne civilizacije mogle bi postati nomadske, bježeći od planetarnih prijetnji životom na umjetnim platformama u svemiru. Profesor Loeb naglašava da je opstanak inteligentnih vrsta također nesiguran. Samo na Zemlji više od 99,9% vrsta izumrlo je tijekom povijesti. Neke su nestale zbog katastrofa poput udara Chicxulub meteora, dok su druge izumrle zbog promjena u okolišu i konkurencije.
S obzirom na to da prosječni vijek trajanja vrste iznosi od 1 do 10 milijuna godina, profesor Loeb ističe da bi ljudska vrsta, koja se razvila prije 5–7 milijuna godina, mogla biti blizu kraja svog prirodnog životnog ciklusa. Tehnološki napredak pruža nadu, ali ne može ukloniti sve prijetnje. Čak i naše Sunce dugoročno predstavlja opasnost—u roku od milijardu godina zagrijat će se dovoljno da ispari oceane na Zemlji. Zbog toga neki vizionari, poput Elona Muska, zagovaraju kolonizaciju Marsa, dok profesor Loeb predlaže još šire rješenje: napredne civilizacije mogle bi izgraditi svemirske platforme pogonjene umjetnim izvorima energije.
Novi pristup potrazi za naprednim civilizacijama
Tradicionalni SETI (potraga za izvanzemaljskom inteligencijom) usmjeren je na detektiranje signala iz zvjezdanih sustava. Međutim, ako su napredne civilizacije već napustile svoje planete, njihovi tragovi mogli bi se nalaziti bilo gdje u međuzvjezdanom prostoru.
Pod vodstvom profesora Loeba, Galileo projekt ima inovativan pristup—umjesto traženja radijskih signala, usmjeren je na pronalazak fizičkih artefakata u Sunčevom sustavu. Trenutačno tim vodi opservatorije na Sveučilištu Harvard te planira proširenje s novim postajama u Pennsylvaniji i Nevadi. Buduće ekspedicije ciljaju pronalazak materijala međuzvjezdanih meteora, dok će podaci s Rubin opservatorija i teleskopa James Webb dodatno podržati ova istraživanja.
Što nas još čeka?
Profesor Loeb naglašava potrebu za širenjem potrage, ne samo za mikrobima na udaljenim planetima, već i za tehnološkim ostacima u blizini Zemlje. Drži da je ključno imati otvoren um—ono što možemo otkriti moglo bi nadmašiti sva naša očekivanja.
Dok ulažemo milijarde u ove napore, jedno je sigurno: potraga za izvanzemaljskim životom, bilo mikrobnim ili naprednim, mogla bi dati prve rezultate upravo u našem kozmičkom susjedstvu.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
