Grupa zagovornika teorije o ravnoj Zemlji krenula je na Antarktiku s ambicioznim ciljem da jednom zauvijek riješe raspravu o obliku našeg planeta.
Ekspediciju pod nazivom Završni eksperiment (The Final Experiment) organizirao je pastor Will Duffy iz SAD-a, okupivši zagovornike ravne Zemlje i one koji to nisu. Glavni trenutak putovanja bilo je promatranje ponoćnog Sunca, prirodnog fenomena koji se već dugo smatra jednim od ključnih dokaza o sferičnosti našeg planeta
Iako iskustvo nije uvjerilo sve skeptike, izazvalo je preispitivanje nekih duboko ukorijenjenih uvjerenja, ostavljajući sudionike da se suoče s implikacijama onoga što su vidjeli.
Pitanje oblika Zemlje riješeno je prije više od 2.000 godina, zahvaljujući promatranjima i proračunima drevnih civilizacija. Grčki filozof Pitagora prvi je predložio ideju o sferičnoj Zemlji već u 6. stoljeću prije Krista, a njegovu hipotezu dodatno su podržali Aristotelovi dokazi iz 4. stoljeća prije Krista, poput promatranja zakrivljenosti Zemljine sjene tijekom pomrčina Mjeseca. Kasnije, u 3. stoljeću prije Krista, Eratosten je prvi izračunao opseg Zemlje koristeći razliku u kutovima sunčevih zraka između Aleksandrije i Siene (današnji Asuan).
Njegovi proračuni bili su nevjerojatno točni s obzirom na tadašnje resurse. Znanstveni dokazi nastavili su se gomilati kroz stoljeća, a koncept kuglaste Zemlje postao je temelj modernih znanstvenih i navigacijskih spoznaja.
Ponoćno Sunce: Prirodni dokaz oblika Zemlje
Ponoćno Sunce na Antarktici događa se tijekom ljeta na južnoj hemisferi, kada Južni pol ostaje izložen neprekidnoj sunčevoj svjetlosti 24 sata dnevno. Ovo se događa zbog nagiba Zemljine osi u odnosu na ravninu njenog kretanja oko Sunca, što uzrokuje da jedan od polova bude neprestano okrenut prema Suncu tijekom određenog dijela godine. Takva kontinuirana svjetlost na jednom kraju Zemlje i potpuna tama na drugom moguća je isključivo na nagnutoj, rotirajućoj kugli.
Zanimljivo, ovo je fenomen koji se ne događa samo na Antarktici – tijekom ljeta na sjevernoj hemisferi, Arktik doživljava svoj vlastiti period ponoćnog Sunca, što je poznato i kao “polarni dan.” Na ravnoj Zemlji, takav fenomen bio bi potpuno neobjašnjiv, jer zahtijeva precizne interakcije između zakrivljenosti planeta, njegove rotacije i orbitalne mehanike.
Zagovornici ravne Zemlje često tvrde kako je civilima zabranjen pristup Antarktici zbog Ugovora o Antarktici iz 1959. godine, vjerujući da je to dio šire zavjere za skrivanje “istine” o obliku našeg planeta. Pastor Duffy odlučio je osporiti ove tvrdnje, predvodeći ekspediciju na najjužniji kontinent kako bi skeptici mogli svjedočiti njegovim jedinstvenim značajkama.
“Stvorio sam Završni eksperiment kako bih jednom zauvijek okončao ovu raspravu,” izjavio je Duffy. “Nakon što odemo na Antarktiku, više nitko neće morati gubiti vrijeme na raspravu o obliku Zemlje.”
Suočavanje s dokazima
Iako nisu svi sudionici bili potpuno uvjereni, neki su bili prisiljeni preispitati svoja uvjerenja. Jeran Campanella, istaknuti zagovornik ravne Zemlje, otvoreno je priznao svoje iznenađenje nakon što je svjedočio ponoćnom Suncu. “Ponekad griješite u životu. Mislio sam da nema ponoćnog Sunca. Zapravo, bio sam prilično siguran u to,” priznao je Campanella. “Sada vjerujem da postoji. I to je to.”
Fenomen je izazvao ozbiljne sumnje u AE kartu (azimutalnu projekciju), koja se često koristi u teorijama ravne Zemlje. No, Campanella je oklijevao potpuno napustiti svoje uvjerenje.
Drugi sudionici, poput Austina Whitsitta, ostali su skeptični, sugerirajući alternativna objašnjenja. “Mislim da će podaci koje smo prikupili pomoći razjasniti što se zapravo događa,” izjavio je Whitsitt, nagovještavajući potencijalna otkrića u budućnosti.
Za one koje zanima svjedočenje čudima kuglastog oblika Zemlje, putovanje na Antarktiku nije jeftino—sudionici su za letove navodno platili 31.495 američkih dolara. Međutim, postoje jednostavniji i pristupačniji načini za potvrdu zakrivljenosti Zemlje, poput praćenja nestanka brodova na horizontu ili promatranja pomrčine Mjeseca.
Ova antarktička ekspedicija možda nije u potpunosti promijenila mišljenja svih skeptika, no istaknula je važnost istraživanja i izravnog suočavanja s dokazima. Za neke je ovo putovanje značilo korak bliže razumijevanju istine, dokazujući da nas istraživanje nepoznatog često vodi do neočekivanih otkrića.
