Može li naizgled mirna simetrija Sunčevog sustava skrivati tragove dramatičnog kozmičkog susreta? Nova provokativna teorija sugerira da je prije nekoliko milijardi godina ogroman međuzvjezdani objekt možda prošao kroz naš sustav, izazvavši kaos i narušivši orbite planeta. Ova zapanjujuća hipoteza mogla bi promijeniti naše shvaćanje o nastanku Sunčevog sustava.
Sunčev sustav započeo je svoj put prije otprilike 4,6 milijardi godina, formirajući se iz gustog rotirajućeg oblaka plina i prašine koji je okruživao naše mlado Sunce. Tijekom vremena, planeti su nastali unutar ovog diska, usklađujući se u gotovo savršene orbite. Međutim, ovo idilično stanje ne objašnjava neke zbunjujuće nepravilnosti, osobito u orbitama vanjskih planeta poput Jupitera i Neptuna.
Kako bi objasnili te anomalije, znanstvenici su razvili teorije o planetarnoj migraciji, gdje gravitacijske interakcije između planeta tijekom milijuna godina mijenjaju njihove položaje. Primjerice, Uran i Neptun vjerojatno su nastali bliže Suncu, ali su kasnije pomaknuti prema vanjskim dijelovima sustava. Vjeruje se da neki planeti u fazi formiranja čak su potpuno izbačeni iz sustava.
No, ni ove teorije ne odgovaraju na ključna pitanja. Zašto orbite plinovitih divova izgledaju blago ekscentrično? Zašto su dovoljno nagnute da sugeriraju poremećaj koji nadilazi planetarne interakcije?
Uljez iz zvijezda
Novo istraživanje uvodi intrigantnu mogućnost: odmetnuti međuzvjezdani objekt, mase do 50 puta veće od Jupiterove, možda je prije nekoliko milijardi godina prošao kroz Sunčev sustav. Tako masivno tijelo, koje je prošlo unutar 20 astronomskih jedinica (AU) od Sunca, moglo je gravitacijski “pogurati” planete u orbite kakve danas promatramo.
Računalne simulacije istraživača pokazuju da su šanse za ovaj scenarij otprilike 1 na 100. Iako to zvuči malo, u golemim vremenskim skalama astronomije, ovo je scenarij vrijedan razmatranja.
Što bi mogao biti taj objekt? Možda odmetnuti plinoviti div, izbačen iz vlastitog zvjezdanog sustava, koji je besciljno lutao galaksijom. Alternativno, mogao je to biti fragment većeg međuzvjezdanog tijela—entiteta koji možda nikada nećemo izravno promatrati. Bez obzira na to, njegov bi utjecaj bio ogroman, mijenjajući orbite planeta i ostavljajući trajan trag na strukturi Sunčevog sustava.
Ako je teorija o međuzvjezdanom uljezu točna, to dovodi u pitanje dosadašnje pretpostavke o stabilnosti zvjezdanih sustava. Postavlja i nova pitanja: Koliko zvjezdanih sustava nosi tragove sličnih susreta? Mogu li takvi objekti utjecati ne samo na orbite već i na uvjete za nastanak života u mladim sustavima?
Ova studija naglašava dinamičnu i nepredvidivu prirodu kozmičke evolucije. Naizgledni red Sunčevog sustava možda je rezultat dramatičnih događaja u kojima su vanjski uljezi preoblikovali njegovu strukturu.
