S vremena na vrijeme, robotski istraživači koji obilaze površinu Marsa snime fotografije koje se čine gotovo previše neobične da bi bile stvarne. NASA-in rover Perseverance, u svojoj neumornoj misiji po Crvenom planetu, povremeno nailazi na neobične stijene koje pobuđuju znatiželju i spekulacije ovdje na Zemlji. Bilo da se radi o stijeni koja izgleda poput krofne ili neobično oblikovanom kamenu koji prkosi konvencionalnoj geologiji, ovi susreti su dio onoga što čini istraživanje svemira tako uzbudljivim.
Nedavno je jedno takvo otkriće Perseverance-a došlo u središte pažnje, osvojivši titulu “Fotografije tjedna” kroz javno glasovanje za Tjedan 189 (22. – 28. rujna 2024.). Fotografija prikazuje stijenu koja podsjeća na lice—ili, možda, na neku vrstu deformiranog oblika. Ovo takozvano “lice na Marsu” odmah je privuklo pažnju teoretičara zavjera, ali i slučajnih promatrača. Iako zabavno, istina iza ove vizualne varke puno je više znanstvena i psihološka nego što se na prvi pogled čini.
Nije baš lice…
Zašto, dakle, često percipiramo poznate oblike, poput lica, u nasumičnim kamenim formacijama? Odgovor leži u fenomenu zvanom pareidolija—psihološkoj pojavi u kojoj ljudi prepoznaju poznate obrasce u nepovezanim objektima. Bilo da vidimo oblik životinje u oblacima ili lice na fasadi kuće, pareidolija je odraz našeg uma koji je programiran da smisli svijet oko nas.
Poznati znanstvenik Carl Sagan naglasio je ovaj aspekt ljudske percepcije u svojoj knjizi Svijet progonjen demonima: Znanost kao svjetlo u tami. Sagan je ukazao na to da je sposobnost brzog prepoznavanja mogućih prijetnji bila ključna za naš opstanak kao vrste. Rani ljudi koji su reagirali na ono što se činilo kao skriveni grabežljivac imali su veću vjerojatnost da će preživjeti i prenijeti svoje gene dalje. Čak i ako se “grabežljivac” pokazao kao bezopasna stijena, cijena pogreške bila je mnogo niža nego ignoriranje stvarne prijetnje. Ova sklonost sigurnosti umjesto sigurnosti duboko je ukorijenjena u našim mozgovima i objašnjava zašto ponekad vidimo stvari koje zapravo nisu tamo.
Kako naš um prepoznaje oblike i obrasce
“Lice” na Marsovskoj stijeni najnoviji je primjer kako naš um prepoznaje oblike i obrasce, čak i kada nema stvarnog značenja iza njih. Iako se možda čini kao figura ‘čovjeka’, zapravo se radi o geološkoj formaciji koju su oblikovale prirodne sile Marsa tijekom milijuna godina—bez ikakvog misterioznog izvanzemaljskog kipara.
Uzbuđenje koje izazivaju ovakva otkrića podsjetnik je na neograničenu znatiželju koja pokreće ljudska istraživanja. Dok neki vide tužno lice ili skrivenog Marsovca u sjenama, znanstvenici u tome vide dragocjene podatke—pogled u složene procese koji su oblikovali Mars u surovu, ali prekrasnu svjetsku scenu koju tek počinjemo istraživati i razumjeti.
Sljedeći put kada naiđete na fotografiju Marsa koja izgleda nadrealno, odvojite trenutak da razmislite o znanosti koja objašnjava zašto vidite ono što vidite. Naši umovi su nevjerojatni alati, osmišljeni za prepoznavanje i reakciju na svijet oko nas na načine koji su osigurali naš opstanak kroz tisućljeća. Bilo da se radi o zamišljenom licu na dalekom planetu ili figuri u oblacima, to je podsjetnik koliko naša percepcija može biti zadivljujuća—ali i ponekad varljiva.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
