NASA-in satelit veličine kutije za cipele, nazvan BurstCube, nedavno je zabilježio svoj prvi izboj gama zračenja – najmoćniji tip eksplozije u svemiru. Ovaj izvanredni događaj identificiran je nakon nekoliko mjeseci promatranja i predstavlja važnu prekretnicu u istraživanju svemirskih fenomena. Ovaj izboj gama zračenja, označen kao GRB 240629A, dogodio se 29. lipnja u južnom zviježđu Mikroskop. NASA-in tim je 29. kolovoza službeno objavio otkriće putem General Coordinates Networka (GCN), globalne mreže za razmjenu koordinata svemirskih objekata.
BurstCube je lansiran 18. travnja 2024. s Međunarodne svemirske postaje (MSP), nakon što je 21. ožujka uspješno poslan u svemir. Ovaj mali satelit ima ključnu ulogu u detekciji i proučavanju kratkih izboja gama zračenja – izuzetno kratkotrajnih, ali snažnih bljeskova visokoenergetskog svjetla koji nastaju prilikom sudara supergustih astrofizičkih objekata, poput neutronskih zvijezda. Takvi ekstremni događaji, osim intenzivnog zračenja, stvaraju i teške elemente, poput zlata i joda, koji su ključni za razumijevanje procesa u svemiru i postanka života na Zemlji.
BurstCube – prvi CubeSat s NASA-inim TDRS sustavom
Jedan od tehnoloških iskoraka koje BurstCube predstavlja je njegova povezanost s NASA-inim TDRS sustavom (Tracking and Data Relay Satellite), mrežom satelita koji omogućuju brzi prijenos podataka. TDRS sustav, poznat i kao “Tee-driss”, koristi se za koordinaciju brzih mjerenja i opažanja od strane drugih svemirskih teleskopa i opservatorija na Zemlji. Ova tehnologija omogućava BurstCube-u slanje podataka o gama zračenju gotovo u stvarnom vremenu, čime se olakšava pravovremena analiza. Uz TDRS, BurstCube koristi i sustav Direct to Earth za povrat podataka na Zemlju. Ove dvije tehnologije dio su NASA-ine Near Space Network platforme, koja omogućuje efikasan prijenos podataka i integraciju sa širokom mrežom drugih opservatorija.
Tehnički problemi u misiji
Iako je misija BurstCube-a započela uspješno, tim se ubrzo suočio s tehničkim poteškoćama. Naime, jedan od dva solarna panela satelita nije se u potpunosti otvorio, što je otežalo korištenje senzora za praćenje zvijezda, uređaja koji pomaže satelitu da se pravilno orijentira u orbiti. Zbog toga je smanjena mogućnost kontrole nad njegovim položajem, što je povećalo otpor atmosfere. Prvotno je bilo planirano da će BurstCube ostati u orbiti između 12 i 18 mjeseci, no zbog ovih poteškoća sada se očekuje da će ponovno ući u Zemljinu atmosferu već u rujnu.
Unatoč izazovima, tim je izrazio zadovoljstvo postignutim rezultatima. Jeremy Perkins, glavni istraživač misije iz NASA-inog Goddard Space Flight Centra, izjavio je: “Ponosan sam na naš tim koji je brzo reagirao i maksimalno iskoristio vrijeme koje imamo u orbiti. Male misije poput BurstCube-a ne samo da donose izvanredne znanstvene rezultate, već pružaju i neprocjenjive prilike za učenje i razvoj budućih generacija astrofizičara.”
Važnost BurstCube misije za buduća istraživanja svemira
Misija BurstCube pokazuje da i mali sateliti mogu imati ključnu ulogu u proučavanju nekih od najdinamičnijih i najintenzivnijih pojava u svemiru. Iako je riječ o relativno maloj i financijski pristupačnoj misiji, BurstCube je ostvario značajne rezultate, pružajući vrijedne podatke o izbojima gama zračenja i omogućivši znanstvenicima daljnji napredak u razumijevanju svemira.
Ovakve misije ističu se ne samo zbog svojih tehnoloških inovacija, već i zbog prilika koje pružaju mladim znanstvenicima i inženjerima za stjecanje iskustva i doprinos svemirskim istraživanjima. BurstCube je izvrstan primjer kako se inovativnim pristupom i uz relativno ograničene resurse mogu postići velika znanstvena otkrića koja imaju potencijal preoblikovati naše shvaćanje svemira.
Unatoč tehničkim izazovima s kojima se suočila, uspjeh misije u detekciji gama zračenja izuzetno je važan i predstavlja značajan korak naprijed u istraživanju kozmičkih eksplozija i astrofizičkih pojava.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
