Geološki procesi tijekom mezozoika možda su odgovorni za jedno od najrazornijih razdoblja u povijesti morskog života.
Nova studija otkriva potencijalni uzrok masovnih izumiranja koja su obilježila mezozoik, razdoblje koje je trajalo između 185 i 85 milijuna godina. Oceani tog vremena bili su opasno osiromašeni kisikom, što je dovelo do višestrukih događaja masovnog izumiranja morskih organizama. Znanstvenici sada vjeruju da su identificirali uzrok ove katastrofalne serije događaja. Prema istraživanju koje je prvi put izvijestio IFLScience, tim stručnjaka tražio je dokaze koji bi potvrdili teoriju da su tektonske ploče, odnosno njihovi pokreti, igrali ključnu ulogu u ovim događajima. Mezozoik je također razdoblje kada se superkontinent Gondvana počeo raspadati, što je rezultiralo nizom geoloških promjena.
Znanstvenici su otkrili da su tijekom tog procesa iz bazalta, vrste vulkanske stijene, na oceanskom dnu i na kontinentima oslobođeni veliki impulsi fosfora. Ono što je posebno zanimljivo jest da se vremenski okvir ovih fosfornih impulsa poklapa s razdobljima poznatim kao oceanski anoksični događaji (eng. ocean anoxic events ili OAEs), kada je razina kisika u oceanima naglo pala. Pitanje koje se postavilo bilo je: jesu li ta dva fenomena povezana? Kako bi testirali ovu hipotezu, istraživači su koristili napredni računalni model Zemljinog sustava, koji simulira učinke geoloških i kemijskih promjena na okoliš. Rezultati su pokazali da impulsi fosfora doista mogu uzrokovati niz oceanskih anoksičnih događaja, što sugerira da je došlo do direktne povezanosti.
Kako višak fosfora može uzrokovati katastrofalni gubitak kisika?
Iako je fosfor ključni element za život, sudjeluje u stvaranju DNA, staničnih membrana i energije stanica, prekomjerna količina može biti pogubna. Naime, kada je došlo do povećanja fosfora u oceanima, došlo je i do povećanja produktivnosti morskih organizama. Ovi organizmi nakon smrti tonu na dno oceana gdje njihova razgradnja troši ogromne količine kisika, što može dovesti do stvaranja tzv. “mrtvih zona” – područja u kojima je većina morskog života izumrla.
“Ovaj proces stvorio je ogromna područja oceana bez kisika, što je rezultiralo masovnim izumiranjem,” objašnjava profesor Benjamin Mills, suautor studije. “Oceanski anoksični događaji djelovali su poput ‘resetiranja’ planetarnih ekosustava,” dodaje profesor Tom Gernon, vodeći autor studije. “Raspadanje kontinenata može imati duboke posljedice za evoluciju života.”
Ova otkrića ne samo da nam pomažu razumjeti prošlost, već i nude važne uvide u to kako geološki procesi mogu utjecati na našu budućnost, osobito u kontekstu trenutnog smanjenja razine kisika u oceanima.
“Lanac geoloških događaja unutar Zemlje može imati razorne posljedice na njenoj površini,” naglašava profesor Gernon. “Proučavanje ovih događaja može nam pomoći da predvidimo kako će Zemlja reagirati na buduće klimatske i okolišne promjene.”
Trudimo se biti točni, ali ako mislite da smo u ovom članku napravili grešku, javite nam se. Također, ne zaboravite pratiti naš ekskluzivni kanal: https://t.me/s/kozmoshr.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
