Kineski znanstvenici su osmislili revolucionarnu metodu za proizvodnju vode na Mjesecu, čime su napravili značajan korak prema trajnom ljudskom naseljavanju na Zemljinom prirodnom satelitu. Ova tehnološka inovacija mogla bi otvoriti vrata budućim svemirskim misijama i dugotrajnim ljudskim aktivnostima na Mjesecu.
Mjesečeva površina, poznata po svojoj surovosti i negostoljubivosti, dugo je vremena predstavljala jedan od najvećih izazova za ljudsku prisutnost u svemiru. Nedostatak prirodnih izvora vode ključna je prepreka za bilo kakvu trajnu ljudsku prisutnost na Mjesecu. Kineski znanstvenici sada vjeruju da su pronašli rješenje koje bi moglo promijeniti budućnost istraživanja svemira. Prvotna istraživanja uzoraka Mjesečevog tla, prikupljenih tijekom misija Apollo, ukazivala su na to da je Mjesec potpuno suh. No, kasnije misije, poput Cassinija i Deep Impacta, otkrile su tragove vode unutar lunarnih stijena i tla. Iako su koncentracije vode u regolitu, Mjesečevom tlu, bile izuzetno niske, nova otkrića dala su naslutiti da voda na Mjesecu ipak postoji, ali je njezina ekstrakcija i pretvorba u pitku vodu iznimno složen proces.
Kako bi zaobišli te složene procese ekstrakcije, tim pod vodstvom profesora Wanga Junqianga razvio je metodu kojom bi se proizvodila voda kombiniranjem vodika i kisika koji su već prisutni na Mjesecu. Ova metoda temelji se na korištenju vodika kojeg donosi solarni vjetar i kisika prisutnog u regolitu. Kineska misija Chang’E-5 (CE-5) iz 2020. godine, koja je sletjela u područje bogato vodikom, pružila je idealne uvjete za testiranje ove hipoteze. Tijekom istraživanja, kineski znanstvenici otkrili su da uzorci regolita prikupljeni misijom CE-5 sadrže značajne količine vodika iz solarnog vjetra i oksida. Međutim, zbog relativno mlade starosti tih uzoraka, nije bilo dovoljno vremena za značajnije reakcije između vodika i kisika, što je rezultiralo niskim sadržajem vode u regolitu. Kako bi povećali ovu koncentraciju, znanstvenici su razvili metodu koja potiče endogene reakcije zagrijavanjem regolita na temperature iznad 1200 Kelvina.
Zagrijavanjem uzoraka, željezni oksidi prisutni u regolitu oslobađaju kisik, koji se zatim veže s vodikom, stvarajući vodu. Ova reakcija rezultirala je stvaranjem kristaliziranih željeznih dendrita i mjehurića H₂O. Najefikasniji oksid u ovom procesu bio je FeTiO₃, zahvaljujući svojoj specifičnoj kristalnoj strukturi koja zadržava velike količine kisika. Korištenjem ovog postupka, znanstvenici su uspjeli proizvesti između 51 i 76 miligrama vode iz jednog grama regolita. Ova metoda proizvodnje vode ima dalekosežne posljedice za buduće svemirske misije. Naime, jedna tona regolita može proizvesti do 50 kilograma vode, što je dovoljno za dnevne potrebe 50 ljudi. Osim za piće, ova voda može se koristiti i za navodnjavanje, otvarajući mogućnosti za uzgoj hrane na Mjesecu.
Nadalje, voda se može razgraditi na vodik i kisik, pružajući kisik za disanje i vodik kao izvor energije. Ova tehnologija mogla bi postaviti temelj za potpuno održivi ekosustav na Mjesecu, čime se značajno približavamo cilju trajnog ljudskog naseljavanja na Mjesecu i budućim misijama prema Marsu. Rad profesora Wanga i njegovog tima predstavlja značajan iskorak u svemirskim istraživanjima. Njihova inovativna metoda proizvodnje vode na Mjesecu ne samo da rješava jedan od najvećih izazova ljudskog naseljavanja u svemiru, već i otvara nove mogućnosti za istraživanje i eksploataciju drugih nebeskih tijela.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
