Međunarodni tim astronoma srušio je dugogodišnju teoriju o interakciji tamne tvari i zvijezda, koja je desetljećima zbunjivala znanstvenike. Korištenjem Vrlo velikog teleskopa (VLT) u Čileu, istraživači su došli do otkrića koja mijenjaju naše razumijevanje svemira.
Astronomi su već četvrt stoljeća pokušavali razumjeti zašto se gustoća materije u različitim galaksijama smanjuje jednakim tempom, od njihovog središta prema vanjskim rubovima. Ovo je bila zagonetka jer se galaksije razlikuju po starosti, obliku, veličini i broju zvijezda. Kako je moguće da sve imaju sličnu strukturu gustoće? Dosadašnja teorija sugerirala je da tamna tvar i zvijezde nekako međusobno kompenziraju jedna drugu kako bi stvorile ovako ujednačene obrasce. No, nitko nije mogao objasniti kako bi takva interakcija mogla funkcionirati. Svi dosadašnji pokušaji da se nađe mehanizam koji bi to objasnio nisu bili uspješni. Sve do sada.
Novi pristup razotkriva greške u modeliranju
Dr. Caro Derkenne, glavna autorica istraživanja i istraživačica u ASTRO 3D projektu na Sveučilištu Macquarie, objašnjava da sličnost u gustoći nije nužno rezultat samih galaksija, već možda odražava način na koji su astronomi do sada mjerili i modelirali te strukture.
“Prethodna istraživanja koristila su previše pojednostavljene modele koji su zanemarivali složenost galaksija,” kaže Derkenne. “Galaksije su nevjerojatno složene, i ako ih ne modeliramo s dovoljno slobode, dobivamo pogrešne rezultate.”
Tim je promatrao 22 galaksije srednje starosti, koje su udaljene oko četiri milijarde svjetlosnih godina, koristeći napredne instrumente na VLT-u. Ovi promatrački podaci omogućili su im izradu sofisticiranijih modela koji bolje odražavaju raznolikost galaksija u svemiru.
Tehnologija otkriva nove uvide
Za analizu su koristili instrument MUSE (Multi Unit Spectroscopic Explorer) na VLT-u, koji je dio MAGPI istraživanja (Middle Ages Galaxy Properties with Integral field spectroscopy). MUSE prikuplja spektre za svaki piksel, stvarajući detaljnu sliku galaksija.
Profesorica Emma Ryan-Weber, direktorica ASTRO 3D, ističe da je ovo istraživanje rezultat snažnog partnerstva Australije s Europskim južnim opservatorijem (ESO). “Podaci koje smo dobili s ESO Vrlo velikog teleskopa ne samo da su riješili dugogodišnji problem u astronomiji, već su i otvorili nove mogućnosti za mlade znanstvenike poput dr. Caro Derkenne,” naglašava Ryan-Weber.
Ovo istraživanje, koje okuplja stručnjake iz prestižnih institucija poput Međunarodnog centra za istraživanje radioastronomije (ICRAR) u Zapadnoj Australiji, Sveučilišta Durham, Sveučilišta u Beču i drugih, pruža nove uvide u složene procese formiranja i evolucije galaksija. Nadalje, projekt ne samo da mijenja naše razumijevanje svemira, već i osposobljava novu generaciju znanstvenika za rješavanje kompleksnih problema kroz primjenu naprednih podataka i tehnologija.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
