Prvi posjetitelji iz međuzvjezdanih prostranstava

Tijekom noći 17. na 18. listopada 2017. godine, znanstvenici koji koriste Pan-STARRS1 teleskop, smješten na vrhu vulkana na Havajima, zabilježili su prolaz neobičnog objekta. Za razliku od uobičajenih asteroida ili kometa, ovaj objekt nije bio gravitacijski vezan uz Sunce niti bilo koje drugo nebesko tijelo. Njegovo podrijetlo bilo je izvan našeg sunčevog sustava, što ga čini prvim takvim posjetiteljem zabilježenim u našem sustavu. Astronomi su ovom objektu dali ime 1I/‘Oumuamua, prema havajskoj riječi koja znači “glasnik koji prvi stiže iz daleka.” Dvije godine kasnije, u kolovozu 2019., amaterski astronom Gennadiy Borisov otkrio je drugi sličan objekt, 2I/Borisov, koristeći teleskop vlastite izrade u opservatoriju MARGO u Nauchnij, Krim.

Međuzvjezdani objekti kao nebeski nomadi

Za razliku od uobičajenih nebeskih tijela u našem sustavu koja orbitiraju Sunce, ‘Oumuamua i Borisov su ‘nebeski nomadi’ koji provode većinu vremena lutajući kroz međuzvjezdani prostor. Iako su znanstvenici pretpostavljali postojanje takvih objekata, smatrali su ih rijetkima. “Nikada nisam mislila da ćemo ih vidjeti,” izjavila je Susanne Pfalzner, astrofizičarka iz Jülich Supercomputing Centra u Njemačkoj. S obzirom na ova dva otkrića, znanstvenici sada pretpostavljaju da bi takvi međuzvjezdani uljezi mogli biti češći nego što se prije mislilo. David Jewitt, planetarni znanstvenik s UCLA, procjenjuje da bi unutar Neptunove orbite moglo biti oko 10,000 objekata veličine ‘Oumuamua. Znanstvenici pokušavaju razumjeti odakle dolaze ovi objekti i kako završavaju svoje putovanje kroz galaksiju. Ovi ‘uljezi’ bi mogli pružiti nove načine za istraživanje karakteristika udaljenih planetarnih sustava.

“Malčice smo zaostali trenutno,” kaže Jewitt, “ali očekujemo da ćemo vidjeti više.”

Porijeklo i migracije međuzvjezdanih objekata

Astronomi već od 18. stoljeća razmatraju postojanje objekata izvan našeg Sunčevog sustava. Prema nedavnim računalnim simulacijama, Sunčev sustav već dugo izbacuje manja tijela u međuzvjezdani prostor zbog gravitacijskih interakcija s velikim planetima. Pretpostavljalo se da će većina tih međuzvjezdanih posjetitelja biti eksokometi, sastavljeni od ledenih materijala. Borisov, na primjer, ima rep koji se sastoji od plinova i prašine nastalih isparavanjem leda pri njegovom prolazu blizu Sunca. To upućuje na to da potječe iz hladnijih vanjskih dijelova nekog planetarnog sustava, gdje su temperature dovoljno niske da plinovi kao što je ugljikov monoksid mogu ostati smrznuti unutar stijena.

Jedan od mehanizama koji bi mogao izbaciti ove objekte iz njihovih izvornih sustava uključuje prolazak pored druge zvijezde, čija bi gravitacija mogla odbaciti manja tijela, poznata kao planetesimi, iz njihovih orbitalnih staza. Pfalznerova nedavna studija također predlaže da bi veliki planeti mogli izbaciti objekte iz vanjskih dijelova planetarnih sustava ako bi asteroidi ili kometi prišli dovoljno blizu da ih njihova gravitacijska sila izbaci. Bliski susreti mogu se događati i tijekom migracije planeta kroz njihove sustave, što se vjeruje da se dogodilo s Neptunom u ranim fazama našeg Sunčevog sustava.

‘Oumuamua se, međutim, razlikuje od očekivanja. Opservacije ukazuju da je izdužena — možda dužine 240 metara i širine samo 40 metara. Za razliku od Borisova, ‘Oumuamua nije pokazivala nikakve znakove plinske ili praškaste aktivnosti, što sugerira da možda dolazi iz toplijeg dijela svog izvornog sustava gdje led nije mogao postojati. Ako je to slučaj, nije vjerojatno da bi prolazak zvijezde ili utjecaj velikog planeta bio uzrok njezinog izbacivanja iz sustava. Umjesto toga, moguće je da je bila izbačena tijekom umiranja svoje zvijezde, kada bi izbačeni plinovi mogli destabilizirati orbite planeta i planetesima, šaljući ih u međuzvjezdani prostor.