U travnju prošle godine, snažna solarna oluja izazvala je značajne promjene u Zemljinom magnetskom polju. Te promjene rezultirale su formiranjem “krila” u planetarnoj magnetosferi, što je omogućilo rijetku i privremenu dvosmjernu razmjenu čestica između Sunca i Zemlje. Taj fenomen pokrenuo je pojavu spektakularnih svjetlosnih pojava poznatih kao aurore, vidljive na oba kraja.
Prema nedavno objavljenoj studiji, Zemlja se obično kreće kroz solarni vjetar brže od Alfvénove brzine, koja označava brzinu širenja magnetskih valova kroz plazmu. Ovaj efekt može se usporediti sa zvučnim udarima koje stvaraju supersonični avioni. NASA je, koristeći društvenu mrežu X za objašnjenje ovog procesa, upotrijebila analogiju s valovima koji nastaju kada pramac broda prolazi kroz vodu.
Situacija se mijenja kada Sunce tijekom Koronalnog izbacivanja mase (CME) emitira plazmu niske gustoće. U takvim okolnostima, Alfvénova brzina može premašiti brzinu solarnog vjetra, što dovodi do nestanka uobičajenog šoka i promjene oblika Zemljine magnetosfere. Umjesto uobičajenog izgleda, formiraju se Alfvénova krila, stvarajući efektivnu “autocestu” za prijenos Zemljine plazme prema Suncu.
Dramatičan događaj 24. travnja 2023.
Dana 24. travnja 2023. godine, iznimno intenzivno koronalno izbacivanje mase izazvalo je pojavu vidljivih aurora koje su se prostirale sve do južnih područja Sjedinjenih Američkih Država i dijelova Europe. Tijekom tog događaja, zabilježeno je privremeno oslabljenje Zemljinog magnetskog štita, što je omogućilo spajanju solarnih i zemaljskih magnetskih polja. NASA je pojasnila kako su čestice, koje su obično bile zarobljene unutar Zemljinog magnetskog polja, tada pronašle direktan put prema Suncu. Tijekom približno dvosatnog perioda došlo je do neobične dvosmjerne razmjene čestica između Zemlje i Sunca, stvarajući efekt sličan svemirskoj autocesti.
Unatoč tome što solarne aure nisu bile vidljive zbog intenzivnog sunčevog sjaja, zahvaljujući instrumentima na svemirskom brodu NASA-e, Magnetospheric Multiscale (MMS), zabilježen je oblak nabijenih čestica koji je prošao kroz takozvana Alfvénova krila. Premda su Alfvénova krila rijedak fenomen u našem Sunčevom sustavu, u svemiru su znatno češća, posebno kod plinovitih divova poput Jupitera. U interakciji s Jupiterovim mjesecima, kao što su Ija i Ganymed, ova krila omogučavaju prijenos nabijenih čestica, što rezultira formiranjem spektakularnih ultraljubičastih aurora. Ova studija, objavljena u časopisu Geophysical Research Letters, pruža dublji uvid u ove kompleksne svemirske interakcije, naglašavajući važnost razumijevanja dinamike unutar našeg Sunčevog sustava.
